Na zapadnoj obali Nove Kaledonije, nedaleko grada Voh, nalazi se najpoznatija formacija mangrova na Pacifiku – svjet-zeleno „Srce Voh”. Nekada jasno ocrtano na razini blještavo žute solane, to je srce desetljećima krasilo turističke brošure i jumbo-plakate otočja. Danas mu, međutim, klimatske promjene polako brišu konture.
Razine mora uz zapadnu obalu Nove Kaledonije rastu oko 2 milimetra godišnje. Time se u srce sve češće ulijeva plima i ispire izrazito slano tlo na kojemu nekoć nije rasla ni jedna biljka. Prvi je prostor prije dvadesetak godina zaposjela vrsta Avicennia, mangrova koja podnosi povišenu, ali razrijeđenu slanost. Znanstvenici s Sveučilišta Nove Kaledonije sada bilježe potpunu kolonizaciju srca tom vrstom, čime se njegova prepoznatljiva silueta gubi u okolnoj zelenoj masi.
Ako se trend nastavi, smanjenje slanosti otvorit će put drugoj vrsti – Rhizophori – koja bi tijekom idućih 30 do 50 godina mogla prerasti cijelo područje. Istraživač dr. Cyril Marchand upozorava da bi srce tada moglo u potpunosti nestati. Pritom naglašava rekordnu brzinu širenja mangrova: put koji su prije prelazile stotinama godina sada svladavaju u svega nekoliko desetljeća.
Globalno je stanje jednako zabrinjavajuće. Procjene govore da je više od polovice mangrovnih sustava u opasnosti od kolapsa do 2050., dok je pokrov mangrova između 1994. i 2020. smanjen za 3,4 posto. Gubitak tih ekosustava izravno pogađa obalne zajednice koje se oslanjaju na njih za hranu, zaštitu od oluja i dodatne prihode od turizma.
Napredna satelitska tehnologija pomaže pratiti promjene koje ljudskom oku ostaju skrivene. Tvrtka Bluecham već 12 godina snima Srce Voh u rezoluciji do 15 centimetara, otkrivajući promjene u biokemijskom sastavu drveća i utjecaj rudarstva na okoliš. Dobiveni podaci služe znanstvenicima, lokalnim vlastima i gospodarstvu u donošenju odluka o zaštiti obale.
Za stanovnike Voh-a mangrove su daleko više od turističke atrakcije. Žene iz sela, predvođene lovkinjom na rakove Isobelle Goa, uzgajaju i sade mladice kako bi učvrstile obalu i sačuvale stanište koje hrani njihove obitelji. Lokalni pilot Günter Gerant pak iz zraka pokazuje srce posjetiteljima, svjestan da mnogi dolaze upravo zbog tog pogleda.
Dok sateliti bilježe svaki novi centimetar mora, a znanstvenici računaju scenarije, mještani nastavljaju saditi mangrove u mulju do koljena. Za njih je zeleno srce više od prirodne znamenitosti – to je štit od valova, izvor hrane i dio identiteta koji ne smije izblijedjeti.
