Miroslav Škoro završava jubilarnu godinu kao što ju je i započeo – uz pjesmu pred publikom. Nakon tri uzastopna, mjesecima unaprijed rasprodana koncerta u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, te blagdanskih nastupa na splitskoj Pjaci i u zadarskom Arsenal-u, pjevač se vraća kući. Silvestarsku večer 31. prosinca provest će u rodnom Osijeku, gdje će od 23 sata pjevati na Trgu Vatroslava Lisinskog – prvi put na velikoj otvorenoj pozornici u gradu nakon puna dva desetljeća.
„Ne volim se nazivati spektakularnim izvođačem; nije bilo pirotehnike ni glamura, ali bilo je gotovo tri sata emocija i veselja“, kaže Škoro prisjećajući se zagrebačkih koncerata na kojima je s dugogodišnjim suradnicima odsvirao pedesetak pjesama iz svojih četrdeset godina karijere. Publika je, dodaje, svaku večer bila drugačija, pa su i vrhunci bili raznoliki.
Razlog zbog kojega je Osijek dugo čekao veliki Škorin nastup kombinacija je termina, zdravstvenih stanki i „ukusa organizatora“: „Važno je da smo ove godine zajedno“, kaže. Na silvestarskome programu neće biti gostiju – pjevač se oslanja na publiku kao najbolje prateće vokale – a set-lista će, kako ističe, obuhvatiti i stare i nove pjesme, uz posebnu pažnju prema trenutku ponoći i ulasku u 2026. godinu. „Najvažnije je da u novu uđemo veseli i sretni u svom rodnom gradu“, poručuje.
Glazbeni planovi za sljedeću godinu uključuju deseti studijski album. Škoro priznaje da današnja diskografija rijetko poznaje klasični format, ali njemu se „nakupilo“ dovoljno singlova i potpuno novih pjesama da bi izdanje moglo izaći „sutra“. Uz stare suradnike Ivicu Murata i Željka Nikolina, u stvaranju novog materijala sudjeluju i Ivica Plivelić te Škorin sin Matija. Tekstopisac Aca Homoky potpisuje pjesmu „Godina je previše“.
Sam kreativni postupak, otkriva, ostao je nepromijenjen: gitara, papir, olovka – i ponekad šiljilo. „Da nema ovih mlađih, pitanje je bih li uopće pisao nešto novo“, priznaje. Turnejski raspored za 2026. već se puni, no plan je i samostalno organizirati veći broj koncerata kako bi se, kaže, barem malo smanjilo „stalno biti na kotačima“.
Za kraj Škoro izražava samo jednu želju: dobro vrijeme na Silvestrovo, kako bi pjesma na osječkom trgu odjekivala bez kišobrana i zimskih kaputa. Ako se to ostvari, uvjeren je da će ostatak godine – poput refrena njegove dobro poznate tamburice – „sam od sebe sjesti u ritam“.
