Najava strožih uvjeta kreditiranja početkom godine potaknula je pravu navalu na banke: od siječnja do travnja isplaćeno je čak 29 % više novih stambenih kredita. Dok se kreditno sposobni grabe za kamate prije mogućeg poskupljenja, podstanari se suočavaju s galopirajućim cijenama najma.
Američka istraživačica siromaštva i profesorica na Princetonu, Kathryn Edin, slikovito je opisala globalni trend: „Ono što je nekad bila pukotina pretvorilo se u široki ponor koji se često ne može premostiti.” Njezini podaci pokazuju da su u SAD-u od 2000. do 2012. najamnine porasle 6 %, dok je realni dohodak prosječnog najmoprimca pao 13 %. Rezultat je rastući jaz između stanarine i plaća, i to u gotovo svim saveznim državama.
Za razliku od Hrvatske, mnoge američke savezne države ograničavaju godišnji rast najamnina. U Los Angelesu je plafon 4 %, u San Franciscu oko 1,7 % (60 % indeksa potrošačkih cijena), dok Oregon i Washington dopuštaju najviše 10 % za iste stanare. Posebne zaštite vrijede za starije i osobe s invaliditetom; primjerice, Washington ima gornju granicu od 5 %, a Minnesota 3 % bez dodatka inflacije.
Hrvatska slika daleko je tmurnija. Prema Eurostatu, najamnine su od 2015. do 2024. skočile oko 89 %. Samo u prvoj polovici ove godine veći gradovi bilježe novi rast od približno 20 %. U takvim uvjetima računica mnogih mladih obitelji i dalje se naginje kupnji, unatoč rastu troškova zaduživanja.
Istovremeno, stručnjaci upozoravaju da vlasti malo ili nimalo ne čine kako bi zaustavile pranje novca kroz tržište nekretnina, što dodatno napuhuje cijene. S nereguliranim najmovima i rastućim hipotekama, „pukotina” o kojoj govori Edin prijeti prerasti u duboku provaliju hrvatskog stambenog tržišta.