Na 34. obljetnicu napada na Banske dvore, nekadašnja bliska suradnica predsjednika Franje Tuđmana Vesna Škare Ožbolt ponovno je podijelila svoja sjećanja na 7. listopada 1991.
Toga poslijepodneva u 15:05 sati zrakoplovi Jugoslavenske narodne armije raketirali su sjedište hrvatske države. U trenutku udara u rezidenciji su, uz Tuđmana, boravili i tadašnji predsjednik Saveznog izvršnog vijeća Ante Marković te predsjednik Predsjedništva SFRJ Stjepan Mesić – trojica najviših političkih aktera, svi hrvatskog podrijetla.
Škare Ožbolt se prisjetila da je istog dana istjecao tromjesečni moratorij na hrvatsku Deklaraciju o neovisnosti, što je dodatno podizalo tenzije.
„Dan kad mi je Tuđmanova kava spasila život”, napisala je, objašnjavajući da je predsjednik toga dana neočekivano prekinuo strogo držanje protokola. Umjesto da kavu popiju za stolom u 15 sati, Tuđman je goste pozvao u svoj kabinet kako bi im, kako je rekao, „imao još nešto važno za reći”. Nekoliko savjetnika, među njima i Škare Ožbolt, nastavilo je hodnikom prema tajništvu – trenutak kasnije zgrade su zatresle eksplozije.
„Čula sam sve jači zvuk kao kad mlazni avion polijeće, a onda snažnu eksploziju… završila sam zabijena u prostoru između dvostrukih vrata. Sve je bilo puno dima”, opisuje. Predsjednik se, tvrdi, odmah uvjerio je li osoblje na sigurnom i poveo ih u sklonište, odakle je preko jedine neoštećene telefonske linije nazvao inozemne sugovornike i tražio hitnu reakciju.
U televizijskom prijenosu, prisjeća se, objavljeno je da „velika grupa aviona iz Udbine” ponovno kreće prema Zagrebu, no nakon dvadesetak minuta letjelice su se okrenule. „Netko je zaustavio zračni napad”, napisala je.
U njezinoj urušenoj kancelariji kasnije je zatekla velike komade stakla zabijene u stol i stolicu. „Da nije bilo Tuđmanovog kršenja protokola i produženog ručka, u 15:05 sati bila bih za svojim stolom i vjerojatno poginula”, zaključuje bivša ministrica pravosuđa.
Napad na Banske dvore ostao je jedan od najsimboličnijih trenutaka Domovinskog rata, a Škare Ožbolt i danas, kaže, preferira sjediti „s čvrstim zidom iza leđa”.
