Bivša ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt u emisiji „Novi dan” na N1 prisjetila se političke i vojne pozadine operacije Oluja, istaknuvši njezinu ključnu stratešku i diplomatsku ulogu.
„Kad su svi mirovni pregovori bili iscrpljeni, krenulo se na vojnu operaciju”, podsjetila je Škare Ožbolt. Posljednji pokušaj mirnog rješenja, tvrdi, dogodio se 3. kolovoza 1995., kada su ona, general Petar Stipetić i Mate Matić Pašalić otišli u pregovore s vodstvom pobunjenih Srba, neuspješno ih pozivajući da se vrate u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske.
Prema njezinim riječima, Hrvatska vojska tada je bila dovoljno snažna te je s Armijom BiH i Hrvatskim vijećem obrane dogovorila zajedničko djelovanje kako bi se, osim okupiranih hrvatskih područja, deblokirala i bihaćka enklava: „Bihaću je prijetila sudbina Srebrenice i zato je akcija bila izuzetno važna.”
Škare Ožbolt naglašava da su neuspješni mandati UN-ovih mirovnih snaga (UNCRO i UNPROFOR) bili jedan od glavnih argumenata za pokretanje Oluje, kako bi se izbjegao „ciparski sindrom” – dugotrajno zamrznuti konflikt bez rješenja. Po njezinu sudu, da je Srbija tada pristala na hrvatske uvjete, operacija bi bila odgođena ili se uopće ne bi dogodila, no pregovori su stalno „išli pola koraka naprijed, a četiri natrag”.
Bivša ministrica odbacuje tvrdnje o agresiji: „Pokazali smo model koji je bio najuspješniji – prvo pokušaj mirnog rješenja, a kad to nije bilo moguće – vojno. Mi ne slavimo oružje, nego pobjedu u Domovinskom ratu.” Kao potvrdu navodi i vojne mimohode: demonstraciju spremnosti, a ne „junačenja”.
Govoreći o današnjim odnosima sa Srbijom, opisuje ih kao najvažnije za stabilnost regije: „Oduvijek su bili i bit će jer uvjetuju stabilnost ili nestabilnost cijele regije.” Tvrdi da suradnja u praksi funkcionira bolje nego što se čini iz povremenih „hostilnih poruka” pred obljetnice, no upozorava na nedovršenu sukcesiju i podjelu arhiva JNA: „Iz tih se kutija stalno vade neki slučajevi i po njima dižu optužnice, što smatram problematičnim.”