Dok su prva jutra jeseni konačno donijela otvaranje sjeverne strane park-šume Marjan, raspoloženje među posjetiteljima daleko je od svečanog. Tek dva mjeseca nakon razorne oluje koja je poharala „pluća grada”, gradske su službe uspjele potpuno očistiti samo Šetalište Marina Tartaglie – dionicu od Vrata Spinuta do rampe pokraj Instituta.
Na samom ulazu dočekuje znak „na vlastitu odgovornost”, postavljen zbog brojnih opasnosti koje još vrebaju na šumskim putevima i stazicama. Zabranjeni prolazi jasno su označeni, ali čak ni to nije ublažilo šok mnogih Splićana koji su se nadali vedrijem susretu sa svojom omiljenom šumom.
„Kada dođeš do Bena, uhvati te mala snaga od muke”, potiho nam je dobacio jedan mladić, tek što smo zakoračili stotinjak metara u šumu. Zahvalni su, kaže, što je barem dio Marjana opet dostupan, no prizori posječenih i istrgnutih stabala, gomile granja i ogoljene padine ostavljaju gorak okus.
Šetnja, koja je nekoć mirisala na borovinu i more, sada je isprekidana prekriženim putokazima i otužnom tišinom. Unatoč velikoj želji da Marjan ponovno oživi, osmijesi su rijetki: dominira tuga što je krajolik prepoznatljiv generacijama sada okrnjen do neprepoznatljivosti.
Gradska uprava najavila je nastavak radova na sanaciji, no terminski plan nije preciziran. Dotad će Šetalište Marina Tartaglie ostati jedini siguran i službeno dopušten koridor, a posjetitelji će se morati nositi s činjenicom da oporavak Marjana neće biti brz – niti lak.