Prošlo je 32 godine od kad su pripadnici 44. brdske brigade 4. korpusa Armije BiH, pojačani specijalcima MUP-a i postrojbom „Zulfikar”, 28. srpnja 1993. napali Doljane kod Jablanice i usmrtili 33 hrvatska vojnika i šest civila. Među rijetkim preživjelima bila je Milka Rotim, tada mlada majka dvogodišnjeg Gorana.
Rotim se u svjedočenju za portal Jabuka.tv prisjetila kako danima ništa nije nagovještavalo krvoproliće: živjelo se, kaže, „sasvim normalno”, uz zajedničke kave i međusobne posjete Hrvata i Bošnjaka. Oko 10 sati toga jutra napadači su ušli u selo, otvarajući vatru i pljačkajući kuće. „Meni je sve ostalo, i novac i zlato. Sve su pokrali”, opisuje Rotim, dodajući da su njezinu kuću pretvorili u improviziranu bazu.
Najbolnije poglavlje bio je odvođenju civila u logor Muzej u Jablanici, gdje je završio i maleni Goran. „Draga Milka, znam da ti je teško, ali Goran je zarobljen u Muzeju”, stajalo je u pismu koje je dobila od sestre. Dječak je ondje preživljavao na jednoj zdjelici sočiva dnevno, a plač gladnog djeteta ganuo je i jednog čuvara koji je, kako svjedoči Rotim, rekao: „Ne mogu ja dijete gledati gladno, evo mu moj sendvič.”
Majka je u međuvremenu, zajedno s više od dvadesetero sumještana, lutala okolnim šumama bez hrane i u poderanim sandalama, sve dok ih nisu prihvatili pripadnici HVO-a kod Sovića. Nakon rata Milka se iz Međugorja preselila u Čitluk, rodila još troje djece i, unatoč gubicima – spaljena su i njezina rodna Tošćanica i Doljani – zadržala vedrinu.
„Nije bilo lako, ali sve se prevladalo uz Božju pomoć i Gospin zagovor”, poručuje. Iako žali za svakom žrtvom „i naših i Muslimana i Srba”, i dalje čeka da se počinitelji javno suoče sa zločinom i, kako kaže, „svoje obveze izvrše – i prema Bogu i prema čovjeku”.