Dvadeset i pet mu je bilo godina kada je, 14. rujna 1991., na Trpinjskoj cesti poginuo Ante Vrbat, jedan od prvih pripadnika tek ustrojene specijalne jedinice iz Rakitja – danas legendarnih Tigrova.
Rođen 18. siječnja 1966. u Bijelom Brdu pokraj Dervente, odrastao je u Slavonskom Brodu, gdje je poslije srednje škole radio u tvornici Đuro Đaković. Uz posao, svirao je gitaru i igrao nogomet. Sa suprugom Darinkom dobio je dvije kćeri, Antoniju i Ines. „Krasila ga je čovječnost i briga za druge”, svjedoči obitelj.
U MUP se prijavio 15. siječnja 1991., a 15. lipnja pristupa postrojbi za posebne namjene Rakitje. S još 42 suborca 7. kolovoza takozvanim Kukuruznim putom ulazi u opkoljeni Vukovar. Nakon smještaja u dvorcu Eltz i školi Bratstvo i jedinstvo, raspoređen je na stratešku „Trokatnicu” prema Borovu Selu.
Dan prije pogibije posljednji put je nakratko posjetio Slavonski Brod. Suborac Anđelko Burilo pamti njegove riječi: „Ne ide mi se, nešto će poći po zlu, ali idem zbog vas.”
Četiri dana poslije, u pokušaju da protuoklopnim oružjem pomognu braniteljima, Vrbat vozi Citroenov kombi u kojem su još Burilo, Željko Hrgović, Pejo Glavašević i Zdenko Biki. Na izlasku iz Ličke ulice na Trpinjsku cestu tenkovski projektil pogađa vozilo s udaljenosti od pedesetak metara. Vrbat i suvozač Glavašević pogibaju na mjestu; trojicu preživjelih eksplozija izbacuje iz kombija tik prije drugog pogotka.
Zbog žestokih borbi tijela su izvučena tek nakon nekoliko dana, a privremeno pokopana uz vukovarsku bolnicu. Posmrtni ostaci ekshumirani su 2003. na takozvanom Švapskom groblju i identificirani u veljači 2004. Uz vojne počasti Ante Vrbat pokopan je 5. ožujka 2004. na zagrebačkom Miroševcu.
Prvi Tigar koji je pao u Vukovaru ostao je simbol hrabrosti postrojbe. „Jednom Tigar, zauvijek Tigar” – podsjećaju suborci, uvjereni da se žrtva Ante Vrbata nikada neće zaboraviti.