U ponedjeljak 7. listopada 1991. nešto poslije 15 sati dva borbena zrakoplova Jugoslavenske narodne armije ispalila su šest raketa na Banske dvore, tadašnju rezidenciju predsjednika dr. Franje Tuđmana. Jedna je raketa probila palaču i razorila dvoranu u kojoj je nekoliko minuta ranije završen ručak s visokim gostima.
„Sam Bog nas je spasio”, prisjetila se tadašnja predsjednikova suradnica Zdravka Bušić, danas saborska zastupnica. Kaže kako su se Tuđman i ministar obrane Gojko Šušak ustali od stola trenutak prije udara. „Da smo ostali u sobi, ne bi nitko ostao živ.” U napadu je poginula jedna osoba, a četiri su ozlijeđene.
Napad se snažno osjetio i u zgradi Hrvatskoga sabora preko Trga svetog Marka. „Popucala su sva stakla, strop se urušio, bio je to najdramatičniji dan u Saboru”, opisao je tadašnji zapovjednik saborske straže Davor Orlović, danas tajnik Sabora. Zbog dojave da iz Bihaća polijeće nova skupina zrakoplova, zastupnici i djelatnici sklonjeni su u podrum, a noć je protekla u potpunom zamračenju grada.
Već idućega jutra, 8. listopada, zastupnici su u tajnosti okupljeni na Trgu bana Jelačića i autobusima prevezeni u podzemnu dvoranu Inine zgrade u Šubićevoj ulici. „Nitko nam nije rekao kuda idemo”, prisjetila se novinarka Goranka Jureško, tada izvjestiteljica Vjesnika. Atmosferu je sažela riječima: „Bilo je jasno da krećemo u stvaranje vlastite države i da više nema uzmaka, ali postojao je i strah od onoga što slijedi.”
Tijekom maratonske sjednice, koju je predsjednik Sabora Žarko Domljan nazvao „najtežim i najdramatičnijim trenutkom novije hrvatske povijesti”, premijer Franjo Gregurić izvijestio je kako ratna šteta već prelazi 10,5 milijardi dolara, a broj prognanika 250 000 te „ubrzano raste prema 15 milijardi dolara”. Unatoč tomu, Domljan je poručio: „Hrvatska će na kraju pobijediti. Nitko još nije, niti može pobijediti narod.”
Nakon isteka tromjesečnog moratorija koji je zahtijevala Europska zajednica, Sabor je kasno navečer jednoglasno usvojio Odluku o raskidu svih državnopravnih veza s SFRJ. Riječi potpredsjednika Sabora Vladimira Šeksa odzvanjale su dvoranom: „Skinuli smo teški mlinski kamen koji nas je više od 70 godina vukao u ponor.” Time je Hrvatska službeno krenula putem potpune neovisnosti.
Premještanje sjednice u podzemlje nije jamčilo sigurnost – dvorana je bila „veoma nezaštićena”, upozorio je Domljan. Signalni sustavi HRT-a bili su razoreni pa prijenosa uživo nije bilo, što je situaciji dalo dodatnu dramatičnost.
Dva listopadska dana 1991. zauvijek su obilježila hrvatsku povijest: rakete koje su pogodile Banske dvore nisu ubile predsjednika ni ugasile ideju hrvatske državnosti, nego su, paradoksalno, ubrzale donošenje ključne saborske odluke kojom je Hrvatska potvrdila svoju samostalnost.
