Prije točno 33 godine, 1. listopada 1991., Dubrovnik je doživio prvo masovnije granatiranje u Domovinskom ratu.
Jutarnji šok
• Oko zore su prve topovske granate pale na predjelu Bosanke, uznemirivši stanovnike koji su dotad vjerovali da se oružani sukob možda ipak neće preliti na grad. • Ubrzo potom zrakoplovi Jugoslavenske narodne armije raketirali su trafostanicu u Komolcu, presijecajući električnu energiju i unoseći dodatnu paniku.
Zaštićeni spomenik na nišanu
Dubrovnik se tjednima ranije pripremao za eventualni napad: svi važniji spomenici kulturne baštine bili su obloženi daskama i vrećama pijeska, no malo je tko vjerovao da će JNA doista otvoriti vatru na grad pod zaštitom UNESCO-a. Ipak, 1. listopada dogodilo se upravo to – simboličan početak višemjesečne opsade tijekom koje je najjužniji hrvatski grad pretrpio teška razaranja.
Podsjetnik na cijenu slobode
Današnje fotografije iz arhive pokazuju kako je Dubrovnik tog jutra izgledao: uličice stare gradske jezgre otvorene su i puste, dok se nad gradom nadvija gusti dim s okolnih brda. Kulturne i povijesne znamenitosti, iako već zaklonjene zaštitnim barijerama, našle su se pod direktnom vatrom.
Napad 1. listopada 1991. ostao je trajni podsjetnik na ranjivost svjetske kulturne baštine u ratnim uvjetima, ali i na odlučnost Dubrovčana da unatoč nesagledivoj šteti očuvaju svoj grad i identitet.