Godinama su hodočasnici u zoru kretali na 2 285 metara visok Jabal Musa kako bi s vrha promatrali izlazak sunca iznad surove, netaknute pustinjske goleti. Danas to isto mjesto – sveto Židovima, kršćanima i muslimanima – pretvara se u gradilište luksuznih hotela, vila, trgovačkih centara i žičare.
Egipatske vlasti 2021. pokrenule su tzv. „Projekt Velikog preobraženja”. Plan predviđa:
• otvaranje nekoliko hotela i eko-smještaja, • izgradnju velikog posjetiteljskog centra, • proširenje mjesne zračne luke, • žičaru koja bi turiste vozila gotovo do vrha Sinajske gore.
Cilj je, tvrdi Kairo, potaknuti gospodarstvo i do 2028. primati 30 milijuna turista godišnje. No UNESCO-ov lokalitet već je ozbiljno narušen: ravnica El-Raha, nekoć netaknuta, danas je betonska ploha, dok su radovi – navodno zbog financijskih teškoća – privremeno stali.
Beduini bez doma i groblja
Najteži teret nosi pleme Jebeleya, poznato kao Čuvari svete Katarine. Njihove su kuće i turistički eko-kampovi rušeni uz minimalnu naknadu, a posmrtni ostaci s mjesnog groblja morali su biti ekshumirani kako bi se oslobodio prostor za novo parkiralište. Britanski poznavatelj Sinaja Ben Hoffler ocjenjuje da je projekt nametnut odozgo: „Ovo nije razvoj kakvim ga Jebeleya vide ili traže, već kako on izgleda kada se nameće odozgo prema dolje kako bi služio interesima vanjskih strana, a ne lokalne zajednice.” Dodaje kako se „novi urbani svijet gradi oko beduinskog plemena nomadskog nasljeđa… koji će zauvijek promijeniti njihovo mjesto u domovini”.
Vjerske napetosti
Na padinama planine nalazi se samostan svete Katarine iz 6. stoljeća, najstariji kršćanski samostan u neprekinutoj uporabi. Egipatski sud je u svibnju presudio da se samostan nalazi na državnom zemljištu te mu priznao tek „pravo korištenja”, što je izazvalo snažan prosvjed Grčke pravoslavne crkve. Nadbiskup Jeronim II. upozorio je: „Imovina samostana se oduzima i ekspropriira. Ovaj duhovni svjetionik pravoslavlja i helenizma sada se suočava s egzistencijalnom prijetnjom.” Nadbiskup samostana Damianos presudu je nazvao „teškim udarcem… i sramotom”. Nakon diplomatskog pritiska potpisana je zajednička deklaracija Grčke i Egipta kojom se jamči zaštita grčko-pravoslavnog identiteta i kulturne baštine samostana.
Ugroza svjetske baštine
UNESCO je još 2023. zatražio hitnu obustavu radova zbog „nepovratnog uništavanja prirodnih obilježja”. Ovoga je ljeta nevladina mreža World Heritage Watch zatražila da se cijelo područje uvrsti na Popis ugrožene svjetske baštine.
Egipatski novinar Mohannad Sabry povukao je paralelu s razvojem Sharm el-Sheikha: „Beduini su bili ljudi regije, vodiči, radnici… Zatim je došao industrijski turizam i oni su potisnuti – ne samo iz posla, već i fizički potisnuti od mora u pozadinu.”
Dok vlasti projekt predstavljaju kao „dar cijelom svijetu i svim religijama”, kritičari upozoravaju da se stoljetni način života Sinajskih beduina i osjetljivi pustinjski ekosustav irreverzibilno mijenjaju. Hoće li industrija masovnog turizma zasjeniti duhovnu i kulturnu vrijednost Sinajske gore, pitanje je na koje odgovor još nije napisan – ali temelji su već izliveni u beton.