Uoči Međunarodnog dana žena, udruga U ime obitelji u subotu je u Zagrebu održala znanstveno-stručni skup pod naslovom „Put kroz neizvjesnost – spontani pobačaji i teške prenatalne dijagnoze”. Glavna je poruka okupljenih stručnjaka bila potreba za interdisciplinarnom, medicinski sigurnom i duboko suosjećajnom skrbi za žene koje prolaze kroz gubitak trudnoće ili se suočavaju s lošom prenatalnom prognozom.
Ključni naglasci
• Sudionici su ustvrdili da spontani pobačaji i teške dijagnoze snažno pogađaju majke, očeve, cijele obitelji, ali i zdravstvene djelatnike te da se u javnom prostoru o toj traumi i dalje govori premalo.
• Kao odgovor na tu prazninu pokrenuta je mreža potpore Rita, kroz koju žene koje su same doživjele spontani pobačaj ili teško prenatalno iskustvo pružaju emocionalnu i praktičnu pomoć drugima u sličnoj situaciji.
• Ginekolog i sudski vještak Dubravko Habek podsjetio je da je spontani pobačaj „nenamjerni prekid trudnoće do 22. tjedna i 500 grama težine djeteta” te naveo kako se u gotovo 50 % slučajeva radi o genetskim i kromosomskim uzrocima. Ostali razlozi uključuju malformacije maternice, upale, imunološke i okolišne čimbenike te životne navike i bolesti majke.
• Pravnica za europsko i međunarodno pravo Katarina Krasić govorila je o filozofskim i pravnim aspektima osobnosti nerođenog djeteta, naglasivši javnu odgovornost liječnika i znanstvenika „koji štite život od njegova prvog trenutka”.
• Voditeljica Centra za dobrobit ranjivih skupina Anita Dučkić Sertić istaknula je važnost psihoterapijske i duhovne podrške, dok je neonatologinja Zora Zakanj opisala ulogu neonatologa u procjeni vitalnosti, planiranju perinatalne i palijativne skrbi te donošenju etički utemeljenih odluka.
• Pedijatrijska kardiologinja Rajka Lulić Jurjević upozorila je da prirođene srčane greške fetusa predstavljaju veliki medicinski i emocionalni izazov, a psihijatrica i logoterapeutkinja Lea Murn govorila je o fazama žalovanja nakon gubitka trudnoće.
Zaključci skupa ukazuju na potrebu za boljom koordinacijom medicinske, psihološke i duhovne pomoći te za sustavnom edukacijom zdravstvenih djelatnika kako bi se ženama i njihovim obiteljima osiguralo da kroz najteže trenutke ne prolaze same.