Hrvatska košarkaška reprezentacija večeras (20.30) u opatijskoj dvorani Marino Cvetković dočekuje Ukrajinu, dan nakon što je s Mađarskom (85:65) otvorila ljetni ciklus priprema pod vodstvom novog izbornika Tomislava Mijatovića. Uvjerljiva završnica protiv Mađara smirila je tenzije, no sportski direktor Krunoslav Simon upozorava da je rezultat u drugom planu:
„Prijateljske utakmice moraju ostati prijateljske – služe da provjeriš nedoumice“, kaže 39-godišnji Zagrepčanin, koji je u ožujku preuzeo funkciju u HKS-u, a nedugo potom zaključio igračku karijeru promoviravši Samobor u premijerligaša.
Simon priznaje da je momčad u prva tri perioda djelovala teška i umorna – posljedica žestokog ritma koji je Mijatović nametnuo već od prvog dana. „Očekivao sam da će dečki biti tromi. Kad u ovoj fazi treniraš tako jako, nije lako igrati lepršavo.“ U završnici su eksplodirali Mario Hezonja (25 poena) i Karlo Matković (15), dok su bekovi ostali kratak.
Izbornik, bivši pomoćnik u Simonovu dvostrukom europskom prvaku Efesu, pokušava u kratkom roku uspostaviti sustav, ali savez već računa na to da u jesenskim i zimskim kvalifikacijskim prozorima neće imati Hezonju, Šarića ni Matkovića. „To tad neće biti ista ekipa, morat ćemo igrati manje atraktivno“, otvoreno priznaje sportski direktor.
Veliki plus bio je debi 18-godišnjeg centra Michaela Ružića iz španjolskog Joventuta. „Vidi se da je dvije godine u pravom sustavu – brzina reakcije, snaga, razina igre. Siguran sam da će sljedećih godina biti stalni član reprezentacije.“ Simon spominje i Nou Svobodu te Luku Krajnovića kao potencijalne adute, ali upozorava da mnogi talenti „igraju na preniskoj razini“ i da se previše gube tijekom razvoja.
Pritom ga najviše boli lakomisleno odbijanje poziva u nacionalnu vrstu, fenomen koji se u drugim sportovima rijetko viđa. „U mojoj glavi je nepojmljivo odbiti reprezentaciju. Današnji igrači okruženi su roditeljima i agentima koji sport gledaju isključivo kroz financije“, ističe i dodaje da će raditi na promjeni tog mentaliteta, oslanjajući se na generacijski duh kakav su njegovali Bogdanović, Ukić, Tomas i društvo.
Iako su mlađe selekcije pogođene oscilacijama – U-20 je u B diviziji uzela srebro, U-18 nije prošla skupinu, a U-16 tek čeka borba za povratak u elitu – Simon tvrdi da „ima svjetla na kraju tunela“ ako se prioritet stavi na individualni razvoj umjesto lova na juniorska odličja.
Konačno, otkriva da su vrata saveza širom otvorena za nedavno umirovljenog Bojana Bogdanovića: „Da se danas pojavi i odabere funkciju, svi bismo se morali pomaknuti. Toliko je zadužio hrvatsku košarku.“
Dok se čeka odgovor ponajboljeg hrvatskog košarkaša, seniorska vrsta protiv Ukrajine traži još jednu potvrdu dobrog smjera – makar rezultat, barem zasad, nije najvažniji.