Šibenik se ovoga tjedna prisjeća dramatičnih dana listopada 1990., kada je u nekadašnju šibensku općinu stigla prva pošiljka oružja za obranu mlade hrvatske države. Točno 35 godina kasnije, 16. listopada, udruga „Prvi dragovoljci Domovinskog rata – listopad 1990.” obilježit će taj događaj polaganjem vijenca i paljenjem svijeća u Mravnici, u prostoru nekadašnje mjesne zajednice. Komemoracija je posvećena 111 pripadnika tadašnjih 53 mjesne zajednice – od Murtera do Rogoznice – koji su od tada poginuli ili preminuli.
„Svaka je mjesna zajednica dobila barem nekoliko pušaka od ukupno 546, uz 72 000 metaka, koliko smo podijelili prema uputama Kriznog štaba”, prisjeća se Paško Erak, predsjednik Udruge i izravni sudionik operacije tajne distribucije. U 45 od 53 mjesne zajednice na vlasti je tada bio HDZ, ali, dodaje, „oružje se dijelilo samo ljudima od najvećeg povjerenja, bez obzira na stranačku iskaznicu”.
Tajne noći u Mravnici Dan prije dolaska oružja, 15. listopada 1990., tadašnji predsjednik Skupštine općine Šibenik Paško Bubalo primio je poruku iz Ureda predsjednika Franje Tuđmana: „Na šibenski most vam stiže 546 pušaka, budite spremni!” Organizacija je povjerena malom krugu ljudi – Veli Džepini, Zdravku Stančiću, Boži Erliću i Josi Jurasu – koji su kamion dočekali, prevezli teret u Mravnica te ga u potpunoj tajnosti razdijelili. Raspačavanje je trajalo dan i pol, u točno određenim terminima, kako bi se izbjegla pozornost sigurnosnih službi tadašnje države.
Prva crta obrane Tek nekoliko mjeseci poslije, od 21. do 25. siječnja 1991., dragovoljci su sa spomenutim puškama dežurali u hotelu Miran u Pirovcu i Marini Lučica u Primoštenu, očekujući mogući vojni udar JNA. Krajem ožujka 1991. stiglo je dodatnih 280 pušaka preko Ministarstva unutarnjih poslova, pohranjenih u hangaru Civilne zaštite u Bilicama, čime je broj oružja porastao na oko 800 komada. „To je činilo oko 60 posto naše obrane u rujanskom ratu za Šibenik”, naglašava Erak.
Širenje pričuvnog sastava policije Vlada je u prosincu 1990. donijela odluku kojom je broj pričuvnih policajaca povećan s 25 000 na 75 000 ljudi. U Šibeniku je zapovjednik pričuvnog sastava postao Davor Škugor, uz pomoć pokojnog Ante Mikulandre, dok su administrativne poslove vodili Davor Čogelja, Paško Juras i policajac Maksim Pancirov. Raspodjela naoružanja odvijala se sukcesivno, u strogo dogovorenim terminima, a dio pušaka kasnije je vraćen u police skladišta, dok je ostatak ostao „po kućama”, u vječitoj igri „mačke i miša” s federalnim kontrolorima.
„Nitko od nas tada nije znao hoćemo li dočekati sutra“, zaključuje Erak. „Ali znali smo da bez tih 546 pušaka ne bismo imali čime braniti Šibenik, ni Hrvatsku.”
