ZADAR – Ratna drama „260 dana” redatelja Jakova Sedlara u zadarskim je kinima počela bilježiti neuobičajeno visok odaziv publike tek nakon što su, prema navodima iz upućenih krugova, lokalne strukture HDZ-a masovno otkupljivale ulaznice javnim novcem.
Model podsjeća na praksu iz razdoblja socijalističke kinematografije: politička i institucionalna potpora trebala bi filmu osigurati ne samo distribuciju nego i privid popularnosti. Unatoč tome, Sedlarovo se ostvarenje u ranijim projekcijama suočavalo s ograničenim interesom publike.
Dok je „260 dana” ovisan o izvantržišnoj pomoći, drugi naslov iz domaće produkcije, film redatelja Šeregija (naslov u distribuciji još nije službeno potvrđen), doživio je snažan zamah bez slične državne potkrepe. Već 60 000 ulaznica rasprodano je u pretprodaji, što ukazuje na visoko povjerenje gledatelja i stabilnu potražnju.
Kontrast između dvaju projekata ponovno otvara raspravu o ulozi politike u financiranju kulture. Dok se jedni filmovi oslanjaju na stranačko-institucionalne mehanizme, drugi uspijevaju isključivo na osnovi interesa publike. Pitanje ostaje: treba li tržište ili država presuđivati o uspjehu hrvatske kinematografije?