Izložba „Bez naziva, 2025.” konceptualnog umjetnika Tome Savića-Gecana otvorena je u privremenom prostoru Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku i ostaje dostupna do kraja listopada, uz stručna vodstva svakog četvrtka.
Dobitnik Nagrade „Vlastimir Kusik” sa 28. slavonskog biennala izvorno je trebao izlagati prošle godine, no rad je zbog rekonstrukcije muzeja odgođen i djelomično redefiniran. Rezultat je nova serija od 24 pleksiglas kutije – 22 su izložene zbog ograničenog prostora – u kojima se naizgled obična bijela pozadina pretvara u višeslojni komentar suvremene umjetničke scene.
Ključni materijal su strugotine zidne boje prikupljene na četiri lokacije: u staroj zgradi Muzeja na Europskoj aveniji, privremenom izložbenom prostoru, umjetnikovu stanu te stanu kustosice Valentine Radoš. Pomiješane u neutralan bijeli ton, te čestice postaju fizikalni nositelji simboličkih slojeva.
Svaka pozadina povezana je s jednim od 24 znanstvena teksta s platforme „e-flux Journal”. Umjetna inteligencija analizirala je postotke tema poput uloge autora, ekonomije, institucija i komodifikacije, a dobiveni omjeri odredili su količinu fragmenata boje u svakoj kutiji. Tako je, objašnjava Radoš, „naizgled jedinstvena površina zapravo precizan presjek današnjeg trenutka”.
Izložba otvara pitanja kako se umjetnost proizvodi, prodaje i doživljava, a Savić-Gecan ostaje dosljedan svojem dugogodišnjem istraživanju nematerijalnih radova i minimalnih intervencija. Kroz nenametljivu, gotovo nevidljivu gestu publiku tjera da promisli koliko je „bijela kocka” doista neutralna te gdje počinje, a gdje završava tržišna logika suvremene umjetnosti.