Na 48. Danima satire Fadila Hadžića publika je iz dvorane Satiričkog kazališta Kerempuh izašla s podijeljenim dojmom. Novo uprizorenje klasika Dušana Kovačevića „Maratonci trče počasni krug”, koje je potpisalo Hrvatsko narodno kazalište Osijek, pokazalo je koliko i veliko ime može potonuti kad redateljska vizija zakaže.
Redateljica Olja Đorđević postavila je predstavu koja je, prema reakcijama gledatelja i kritike, dva sata „doslovno mučila glumce”, a posebno ponizila glumice Ivanu Soldo Čabraju i Petru B. Blašković. Ni završni obrat u kojem jedna od ženskih likova odbija umrijeti, suprotno originalu, nije ublažio dojam – smijeh zamišljenog crnog humora ostao je zarobljen u napadnom samodopadnom kazalištu o kazalištu.
Dok su „Maratonci” demonstrirali kako institucionalne kuće mogu promašiti metu, dvije manje produkcije ponijele su titulu pravih otkrića festivala.
• „Jimmy Ćorak” – monodrama Matije Čigira, nastala u suradnji s redateljem Ivanom Plazibatom i dramaturginjom Ivanom Vuković, oduševila je intimnom vestern poetikom. Čigir kroz priču o djetetu koje odrasta bez oca i muškarcu zarobljenu odbačenošću razgolićuje vlastitu ranjivost i pretvara publiku u ravnopravnog partnera na sceni.
• „Slučajna smrt jednog redatelja” – hit Teatra &TD, u kojem je Rakan Rushaidat prokazao neuralgične točke suvremenog teatra, već tjednima igra pred rasprodanim gledalištem. Troje glumaca koji bespomoćno čekaju redatelja koji se nikad ne pojavljuje postali su metafora pozornice koja sve više govori sama sa sobom.
Zašto se, usprkos aktualnim društvenim potresima, kazalište sve češće zatvara u vlastiti tor, pitanje je koje je izronilo iz ovogodišnjeg festivala. Rasplet sugerira da se kreativni iskorak i dalje rađa na marginama – u malim, financijski pritisnutim produkcijama koje se usuđuju misliti drukčije od velikih kuća.
Ljetni festivali i nova sezona pokazat će je li ova energija dovoljna za buđenje šire scene. Zasad, nit zdravog razuma i umjetničke hrabrosti pouzdano drže upravo oni najmanji.