Dok su posljednjih tjedana Hrvati bili preplavljeni izborima – od izbora pape, preko Eurovizije pa do domaćih lokalnih – postalo je jasno da građani više naginju zabavi, boji i spektaklu nego ozbiljnim porukama i sumornim političkim prijetnjama.
Snažan je dojam da su ljudima zanimljiviji izbori gdje kandidati privlače pažnju atraktivnom i šarenom odjećom, ekstravagantnim haljinama i neobičnim šeširima. Za razliku od toga, političari s ozbiljnim licima i prijetećim sloganima, poput ministra Antona Klimana koji je biračima u Istri poručio: „Usudi se“, djeluju odbojno. Poruka je, prema autoru, zvučala više kao upozorenje – usudi se glasati za njega i HDZ, pa ćeš vidjeti što će ti se dogoditi. Nije iznenađenje da je rezultat izostao, a ljudi su očito zapamtili iskustva onih koji su, „s druge strane Učke“, ipak dali glas HDZ-u.
U Osijeku, koji je nekad imao više od 100.000 stanovnika, HDZ je napokon slavio – ali tek nakon što se stanovništvo osjetno smanjilo. Autor ironično primjećuje: „Što je manje ljudi, to HDZ više pobjeđuje.“ Ova strategija, tvrdi, već deset godina dominira na svim mogućim izborima u Hrvatskoj. Pobijediti je, čini se, nemoguće – ostaje samo slaviti takve pobjede onako kako se već slave.
Dok građani s oduševljenjem prate šarene spektakle, politička scena ostaje siva i repetitivna, s pobjedama koje više nalikuju na igru brojeva nego na autentični izraz volje naroda.