Operna diva i glumica Sandra Bagarić otvorila je vrata svog obiteljskog života, usporedivši ga s glazbenom partiturom ispunjenom „krešendima i dekrešendima, molskim i durskim dionicama”.
Bagarić je ispričala kako sa suprugom, dirigentom Darkom Domitrovićem, dvadeset i više godina njeguje sklad u kojem, kaže, „poštujemo se u različitostima” i nastoje „ne podrazumijevati” jedno drugo. Još uvijek je, dodaje, upravo Darko prva osoba s kojom želi podijeliti sve radosti i razočaranja.
Sinovi Marko i Lovro od roditelja su naslijedili ljubav prema glazbi – obojica su završila osnovnu glazbenu školu i klavir, ali su profesionalno odabrali drugačiji put. „Mi smo im vjetar u leđa, a oni znaju da će na svom životnom putu uvijek imati našu podršku i mirnu luku”, poručila je ponosna majka. Marko je netom diplomirao na Ekonomskom fakultetu, dok Lovro studira dizajn.
Blagdani u domu Bagarić-Domitrović mirisni su i užurbani. Prosinac je, kaže, najintenzivniji mjesec nastupa, ali ona nastoji izbjeći pretjerani konzumerizam te se prepustiti aromama kuhanog vina, cimeta i klinčića. Scenografiju čine crveni pliš i treperave lampice, a na božićnom ručku okuplja obitelj i prijatelje u ulozi, kako se našalila, „PrimadoMe”.
Ove je godine, zbog renovacije zagrebačkog Kazališta Komedija, u kojem inače dočekuje Novu godinu, prvi put slobodna: „Dočekat ću je u toplini doma i tome se beskrajno veselim.”
Rođena u Zenici, pjevačica s nostalgijom opisuje djetinjstvo provedeno u „bosanskoj pastorali” koju pamti po bezbrižnosti, sigurnosti i bogatoj tradiciji zemlje „u kojoj stoluju tri Boga”.
Iskustva s pozornice, obiteljska harmonija i bosanske uspomene stapaju se u Bagarićinoj priči u glazbu koju, čini se, izvodi podjednako strasno na sceni i izvan nje.