MADRID – Dok se EU ubrzano kreće prema tvrđem režimu vraćanja i pritvaranja migranata, španjolski premijer Pedro Sánchez ostaje među rijetkima koji koče novu politiku – i pritom se suočava s rastućom desnicom u vlastitoj zemlji.
Slike višednevnih nereda u poljoprivrednom gradiću Torre Pacheco u Murciji, pokrenutih nakon napada na starijeg mještanina, tjednima pune španjolske ekrane. Prosvjede je potpalila internetska dezinformacija i mobilizacija krajnje desnice, ali su otkrili i znatan zaokret javnog raspoloženja: anketa Sigma Dos pokazuje da 70 % građana traži deportacije migranata, među njima čak 91,7 % birača Narodne stranke (PP) i 57,1 % pristaša Sánchezovih socijalista (PSOE).
Ipak, Madrid odbija pridružiti se „tvrdom krilu” Unije. Na neformalnom ministarskom sastanku u Kopenhagenu španjolski ministar unutarnjih poslova Fernando Grande-Marlaska ponovno je odbio prijedlog uredbe o ubrzanom vraćanju, upozorivši na „ozbiljne političke, pravne, ekonomske i održivostne rezerve” prema stvaranju velikih centara za prihvat i deportaciju u trećim zemljama. Vlada umjesto toga ističe bilateralne dogovore s Mauritanijom, Malijem i Senegalom: „U prvom polugodištu 2025. smanjili smo dolaske na Kanare za 42 %, a ukupni neregularni ulazak u Španjolsku za 27 %, u odnosu na prosjek EU-a od 20 %”, navodi ministarstvo.
Stručnjaci, međutim, upozoravaju da je riječ o kratkoročnom zatišju. Xavier Aragall iz Europskog instituta za Mediteran tvrdi da će „uskoro popustiti uska grla u tranzitnim državama, pa će pritisak ponovno rasti”. Unatoč ovogodišnjem padu, zapadnoafrička ruta preko Kanara i dalje je najprometnija: Španjolska je 2024. zabilježila 47 000 dolazaka, nasuprot 39 900 u 2023. i 15 680 u 2022.
Takav "mekši" pristup stavlja Madrid u sve veću izolaciju među državama članicama koje zagovaraju centralizirane kampove i masovna vraćanja. No Sánchez si zaokret udesno ne može priuštiti – njegova krhka koalicija povučena je na sve strane. Lijevi partner Sumar (26 zastupnika) traži legalizaciju oko 500 000 nedokumentiranih migranata i javno osuđuje planove EU-a o „vanjskim centrima azila”. Potporu dobiva od katalonske ERC-a i baskijskog Bildua, čijih je glasova vlada ovisna.
Istodobno, katalonski separatisti Junts zaoštrili su retoriku, a demokršćanski PNV poziva na tvrđu provedbu zakona – pritisak dolazi i s centra. Dodatni plamen raspiruje dekret o preraspodjeli 3 000 maloljetnih migranata bez pratnje s Kanara po autonomnim zajednicama. Šest regija, među njima Madrid, Valencia i Andaluzija, podnijelo je ustavne tužbe, dok su Katalonija i Baskija – gdje vladaju Sánchezovi saveznici – izuzete, što protivnici nazivaju nepoštenim pogodovanjem.
U takvom klupku suprotstavljenih zahtjeva Sánchez mora birati: popustiti Bruxellesu i riskirati raspad koalicije, ili ustrajati na humanijem kursu i suočiti se s valom desnog nezadovoljstva kod kuće. Za sada ostaje na sredini – sam na europskom parketu, a kod kuće okružen sve žešćim pritiscima.