Tko ovoga ljeta sjedne za stol na plaži Soline u Biogradu, dobit će na tanjur lignje koje je ulovio Ivica Kapitanović, ali i kušati ulje koje je iste večeri ponijelo dvije najprestižnije nagrade u svijetu maslinarstva. Biogradski maslinar, kojega svi poznaju pod nadimkom Šulc, na lanjskom je Noćnjaku proglašen apsolutnim pobjednikom u kategoriji intenzivnih otvorenih ulja, a samo nekoliko sati ranije iz New Yorka je stigla vijest da je isto ulje nagrađeno zlatom.
Kapitanović danas broji oko 250 stabala – stotinjak na Vilišnici iznad Biograda i još 150 u Maloj Dragi pokraj Vranskog jezera. Grožđe njegova oca davno je zamijenila orgula, ali i carolea, coratina, frantoio, casaliva te nešto leccina. Svaki nasad ima navodnjavanje: u Biogradu se masline napajaju vodovodom, a kod Vrane iz samoga jezera.
„Masline ničim ne tretiram, a rezati sam ih počeo na polikoničnu vazu da si pojednostavim posao”, objašnjava Šulc dok pokazuje guste, zdrave krošnje. Ideja se isplatila – prošle je sezone ubrao 2,5 tone vlastitog ploda i proizveo oko 300 litara ulja, a još tri tone otkupio je od susjeda uz uvjet da sam odredi dan berbe i preradu.
Ulje nosi ime Camino, a etiketu – Isusa na putu kroz pustinju i križ svetog Jakova – naslikala je njegova supruga Renata, profesorica engleskog i talijanskog. Par je hodočastio Putem svetog Jakova čak četiri puta, pa je ime došlo prirodno. Kapitanović priznaje kako bez Renatine podrške – u polju i u restoranu – ne bi bilo ni uspjeha: „Moji gosti jedu samo ono ulje koje je osvojilo zlato u New Yorku i na Noćnjaku.”
U maslinama je pronašao mir nakon što je kao dragovoljac prošao Kupres, Šuicu, južno bojište i Oluju. Danas, kad ne radi u maslinicima, lovi lignje, kuha maneštru od sipa i sluša savjete prijatelja maslinara, među kojima je i general Ante Gotovina. Upravo je Gotovina, kaže, nagovorio biogradske maslinare da prestanu namakati plod u moru i da ga prerade istoga dana kad ga uberu.
Kapitanović je do sada prikupio 30 medalja, od čega 12 zlatnih. Ipak, tvrdi da su laureati tek motivacija: „Orgula je najbolja maslina; kad rodi, daje ulje koje vrijedi svakoga truda.” Zato predlaže da se proizvođači U zadarsko-šibenskom zaleđu udruže, unajme zajednički prodajni prostor i pod istim krovom nude isključivo vrhunska hrvatska ulja. „U Italiji i Sloveniji u hotelima rijetko nađete naše proizvode. Moramo se sami organizirati, inače ćemo ovisiti o slučajnom kupcu”, poručuje.
Ratnik je tako postao čuvar maslina, a Camino – put koji je započinjao u Galiciji – danas završava u bočici s tekućim zlatom s Vranskog jezera.
