Na tematskoj sjednici saborskog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina stručnjaci, pravobranitelji i roditelji složili su se u ocjeni da je hrvatski sustav skrbi za osobe s poremećajem iz spektra autizma – nepostojeći.
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić podsjetio je da u zemlji živi „nešto više od 7 000 osoba s autizmom” i upozorio da se desetljeće nakon najava još uvijek čeka Nacionalni plan za ranu intervenciju. „Izgubili smo deset godina u kojima su djeca odrasla bez sustavne podrške”, rekao je, predloživši osnivanje najmanje četiri regionalna centra koji bi povezali zdravstvenu skrb, rehabilitaciju, obrazovanje i krizni smještaj.
Da problemi počinju već pri prvoj sumnji na poremećaj potvrdila je pravobraniteljica za djecu Tatjana Katkić Stanić: dijagnostika kasni, protokoli ne postoje, a odgovornost se prebacuje s resora na resor. Sličnu poruku poslala je i pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter, naglasivši da se radi o pitanju temeljnih ljudskih prava te da država mora osigurati jednake usluge neovisno o mjestu stanovanja.
Struka ukazuje na manjak kadrova, neujednačene stručne standarde i centraliziranu pomoć. Profesorica Jasmina Stošić s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta smatra da sustav nije prilagođen stvarnim potrebama osoba s autizmom, osobito nakon 21. godine, kada ih – kako je slikovito opisano – „sustav praktički napušta”.
Roditelji su najglasniji korektiv. Predsjednica Saveza udruga za autizam Lidija Penko upozorila je na rast broja djece s dijagnozom i poručila: „Sve što želimo jest život dostojan čovjeka za našu djecu.” Neda Ujević iz zaprešićke udruge Rubikon dodala je da „roditelji nisu i ne smiju biti zamjena za sustav”.
Predstavnici Ministarstva znanosti i obrazovanja te Grada Zagreba naveli su kako se ulaže u nove kapacitete i stručnjake, ali sugovornici s terena ocjenjuju da pomaci u obrazovanju nisu praćeni istovjetnim mjerama u zdravstvu i socijalnoj skrbi.
Potpredsjednica Odbora Sanja Bježančević (SDP) najavila je da će odbor nastaviti pritiskati nadležna ministarstva kako bi se uspostavio jasan hodogram aktivnosti: od jedinstvenog modela dijagnostike za odrasle do redefinicije centara za autizam i uspostave međuresorne suradnje.
Zaključak sjednice jasan je i jedinstven – bez hitnog Nacionalnog plana za autizam osobe s poremećajem i njihove obitelji ostat će, kako su sami rekli, „prepuštene same sebi”.