Danas se navršava 34 godine od jedne od najmračnijih epizoda Domovinskog rata – pokolja na Ovčari. U noći s 20. na 21. studenoga 1991. pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi, kršeći Ženevsku konvenciju, izveli su ranjenike, civile i medicinsko osoblje iz vukovarske bolnice te ih odveli na poljoprivredno dobro Ovčara. Tamo je ubijeno više od 200 ljudi.
Prema podacima Memorijalnog centra Domovinskog rata, u masovnoj grobnici ekshumirano je 200 tijela osoba starih od 16 do 72 godine, dok se za oko 50 žrtava još uvijek traga.
Saborski zastupnik, vukovarski branitelj i bivši logoraš Stipo Mlinarić Ćipe prisjetio se tragedije u kojoj je izgubio brata Mila. „Te večeri među 262 ranjenika bio je i moj brat. Moj jedini brat. Moj heroj”, napisao je, dodajući da je u logoru Stajićevo vjerovao kako je Mile „već na putu prema Zagrebu”.
Mlinarić opisuje kako je „studena vukovarska noć parana kricima nevinih žrtava”, dok su ranjeni branitelji „cijelu noć brutalno premlaćivani u hangaru na Ovčari”. Izrazio je žaljenje što brata nije mogao zaštititi te poručio: „Dok sam živ, govorit ću o tvojoj muci i o muci tvojih patnika.”
Ovčara je i dalje simbol patnje, ali i potrage za pravdom. Iako su za zločin osuđeni pojedinci, obitelji stradalih još čekaju potpuni odgovor – gdje su nestali i tko je sve odgovoran. Dok se ta pitanja ne riješe, svaka godišnjica 20. studenoga ostaje podsjetnik na žrtve i bol koju nosi Vukovar.