Hrvatski sabor izglasao je Zakon o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu, ključni dokument koji preuzima obveze iz najnovije europske Direktive 2024/1275 i potpuno odvaja energetsku regulativu od Zakona o gradnji. Prvi dan primjene bit će 1. siječnja 2026., a cilj je ambiciozan – do 2050. domaći stambeni i nestambeni fond mora prijeći u kategoriju zgrada s nultim emisijama.
Što kaže statistika
• Više od 37 % hrvatskog stambenog fonda smatra se energetskim najlošijim zgradama.
• Popis iz 2023. bilježi 1 014 060 zgrada, s 176 milijuna m² grijane površine – 4,2 % više nego 2020.
• Certifikat energetske učinkovitosti ima tek 9 % postojećih objekata.
Ravnateljica Uprave za energetsku učinkovitost Irena Križ Šelendić upozorava da brojke možda uljepšavaju stvarnost: „S obzirom da certificiramo sve nove zgrade i samo manji dio postojećih, može se činiti da nam je fond zgrada ‘bolji’ nego što je.”
Financijska slika
Obnova se oslanja na rekordni paket iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO) od više od 2 milijarde eura. Dodatno je:
- 525 milijuna eura rezervirano za zgrade neoštećene u potresu,
- 1,52 milijardi eura za potresno oštećene zgrade,
- 274 milijuna eura iz Europskog fonda za regionalni razvoj,
- 120 milijuna eura za obiteljske kuće (nacionalni fond),
- 25 milijuna eura za kućanstva u riziku od energetskog siromaštva.
Ipak, Bruxelles sve snažnije potiče prelazak s bespovratnih potpora na financijske instrumente. Križ Šelendić potvrđuje da će se u novom programu „Konkurentnost i kohezija 2021.–2027.” obnova višestambenih zgrada sufinancirati kreditno, uz djelomični oprost ovisno o postignutim uštedama.
Politička i stručna preispitivanja
Europarlamentarka Nikolina Brnjac (HDZ) smatra da je energetska obnova nužna za socijalno priuštivo stanovanje: „Energetski učinkovitije zgrade znače niže račune za grijanje i hlađenje, manji rizik od energetskog siromaštva i dugoročno pristupačnije stanovanje za građane.”
S druge strane, zastupnik Gordan Bosanac (Možemo!) poručuje da se Hrvatska ne smije prerano odreći grantova: „Ne možemo cijenu zelene tranzicije staviti na leđa građana RH koji još uvijek imaju manja primanja od onih u drugim članicama.”
Iz perspektive struke, izvršni direktor Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju Dean Smolar podsjeća da su koristi višestruke: „Obnovljena zgrada ima dugoročno veću tržišnu vrijednost, ugodnija je za korištenje, a troškovi grijanja i hlađenja drastično padaju.”
Uloga suvlasnika i predstavnika
Predsjednik Udruge stanara i suvlasnika zgrada Dejan Bodul upozorava da uspjeh ovisi o angažmanu predstavnika suvlasnika: „Riječ je o osobi koja predstavlja vezu između upravitelja i suvlasnika zgrade… bitna karika u životu i održavanju neke stambene zgrade.”
Sljedeći koraci
Ministarstvo priprema Nacionalni plan obnove zgrada (NPOZ) do 2050. – dokument koji će zamijeniti dosadašnju Dugoročnu strategiju. Prvi nacrt mora stići Europskoj komisiji do kraja 2025., a konačna verzija godinu dana poslije.
Politički konsenzus oko klimatskih ciljeva postoji, no ključna bitka tek slijedi: tko će i pod kojim uvjetima platiti najveći val obnove u povijesti hrvatskog graditeljstva.