Unatoč ratnim sankcijama, sumnjivi furnir od breze iz Rusije i Bjelorusije i dalje stiže na europsko tržište, pokazuje najnovija analiza nevladine organizacije Earthsight. Podaci do kraja travnja 2025. otkrivaju da su europske tvornice i trgovci uvozili furnir preko Kine, Kazahstana, Gruzije i Turske – zemalja koje su, prema upozorenju Europske komisije, postale ključne tranzitne točke za „prepakiranje” i preusmjeravanje ruskog drva kako bi se zaobišle zabrane uvedene nakon invazije na Ukrajinu.
Korisna rupa u propisima • Između veljače i travnja 2025. najveći uvoznik spornog furnira bila je Španjolska (više od 15 milijuna eura maloprodajne vrijednosti), slijede Portugal (oko 12 milijuna eura) i Estonija (gotovo 10 milijuna eura, mahom iz Kazahstana). • Poljska, koja je od 2022. do 2024. bila najveći uvoznik, naglo je smanjila kupnju nakon pojačanih carinskih kontrola od veljače ove godine. • Prema starijem Earthsightovu izvješću, vrijednost ruskog furnira uvezenog u EU od početka sankcija dosegnula je 1,5 milijardi eura.
Istodobno, osam država članica – Portugal, Estonija, Italija, Hrvatska, Slovenija, Češka, Bugarska i Poljska – poslale su prošlog tjedna pismo Europskoj komisiji tražeći izuzeća ili odgodu primjene Uredbe o suzbijanju krčenja šuma (EUDR) koja stupa na snagu u prosincu.
Politički pritisak Europski parlament je, na inicijativu pučana (EPP), izglasao rezoluciju kojom odbacuje prijedlog Komisije o kategorizaciji rizika te traži novu oznaku „bez rizika” za zemlje s vlastitim propisima protiv krčenja. Takva bi novost, upozoravaju stručnjaci, praktički oslabila nadzor nad drvom iz zemalja poput Kazahstana ili Kine, trenutno klasificiranih kao nisko rizične, i dodatno otvorila vrata ruskim proizvođačima.
Zeleni zastupnik i šumar Thomas Waitz upozorio je da bi kašnjenje i nova kategorija potkopali sankcijski režim: „The EPP needs to show up for Ukraine.” Slično je poručio i liberal Pascal Canfin, glavni pregovarač za EUDR, nazvavši pokušaje slabljenja pravilnika „a gift to countries like Russia” koji narušava europski suverenitet.
S druge strane, EPP-ov Alexander Bernhuber smatra da EUDR nije alat za provođenje sankcija: „[Circumvention] is already a criminal offence that must be prosecuted with full force”, ističući da bi se kaznile zemlje koje provode održivu šumarsku politiku: „It cannot be the case that with the EUDR we punish those who practice sustainable and responsible forestry.”
Što slijedi? Komisija je u lipnju uvela antidampinške carine na kinesku šperploču, no nevladine udruge upozoravaju da mjera ne razlikuje brezu – popularnu kod europskih proizvođača namještaja – od drugih vrsta drva te stoga ne zatvara glavnu rutu za ruske pošiljke.
U trenutku dok 18 ministara poljoprivrede i većina desnog centra u Europskom parlamentu traže popuštanje pravila, Earthsight upozorava da bi se, paradoksalno, nova uredba mogla pokazati slabijom od postojećih propisa o drvu ako se uvede predložena kategorija „bez rizika”. Time bi EU riskirala da, unatoč ambicioznoj retorici, i dalje financira rusku drvnu industriju – na štetu ukrajinskih interesa, europske šumske politike i domaćih proizvođača koji već upozoravaju na nelojalnu konkurenciju.