Debitantski roman Nikole Strašeka „Heroin, kruh i rudnici sumpora” nudi potresnu, neromantiziranu ispovijest bivšeg ovisnika koja čitatelja uvlači u ponore heroina, krađa i obiteljskih tragedija, ali i u mukotrpan put izlaska iz pakla.
Autor priču raspoređuje u 37 poglavlja, svako s vlastitim naslovom i vremenskom oznakom, svjesno odustajući od kronološkog reda. Rezultat je fragmentirani mozaik koji odražava kaotičnu psihu protagonista, četrdesetpetogodišnjeg izliječenog narkomana koji se danas, s odmakom, prisjeća više od dva desetljeća ovisnosti.
Ključni motivi: • Rana trauma – smrt majke i početak rata tijekom sredine devedesetih gurnuli protagonista i brata Luku u svijet alkohola, ljepila i, naposljetku, teških droga već u 13. godini. • Paralelni život – unatoč ovisnosti, glavni lik završava studij filma i snima zapažene dokumentarce, sve dok ga droga ne odvoji od ambiciozne karijere. • Dno – 2017. godine, nakon višestrukih sukoba s policijom, krađa i iznevjerenih prijatelja, donosi odluku o odlasku u terapijsku zajednicu u Zagorju. • Komuna kao spas – šesnaest mjeseci rigoroznog rada i terapije vraćaju ga u trezvenost, a knjiga je konačni dokaz te pobjede.
Strašek piše u sirovim, ponekad brutalnim rečenicama, ne štedeći nikoga – ponajmanje sebe. Snažan lirizam, poznat iz njegove poezije, povremeno omekša pripovijedanje, ali temeljni ton ostaje nemilosrdno iskren. Kao što urednik Kruno Lokotar ističe, „ovu bi knjigu trebalo prepisati kao preventivnu terapiju”.
U jednom od najdojmljivijih ulomaka autor evocira ratni Zagreb i odsutnost odraslih koja je dječacima otvorila prostor samouništenja: „Kad danas pomislim na slobodu i mladost pred očima se ukaže slika dječaka na skejtu kako usred radnog dana vozi pustim Zelenim valom u vrijeme zračne uzbune… Smrt, konačnost i razaranje predstavljali su pozadinski šum uz koji smo rasli.”
Roman problematizira i društvenu odgovornost: ratna nesigurnost, obiteljski gubitak i raspad zajednice stvorili su vakuum u kojemu su droge postale bijeg. Strašekovu generaciju nitko nije zaustavio, pa autor kroz vlastitu priču proziva čitav sustav.
Tko je Nikola Strašek? – Rođen 1978. u Zagrebu. – Završio Klasičnu gimnaziju, studirao komparativnu književnost i latinski te filmsku režiju na ADU. – Autor više dokumentarnih filmova; trenutno radi na novom projektu za Factum. – Dobitnik nagrade Post scriptum, nakon koje je objavio zbirku poezije „Leptirići u trbuhu, glave na kolcima” (2024.).
„Heroin, kruh i rudnici sumpora” pokazuje da izliječeni narkoman, kako sam piše, „teško da postoji” – ali iskrena literatura može postati moćan alat prevencije. Strašekov hrvatski „Trainspotting” time prelazi granice autobiografije i prerasta u društveni alarm koji odzvanja daleko izvan književnih krugova.