Na 30. obljetnicu operacije Una, jedine neuspješne ofenzive Hrvatske vojske u završnici Domovinskog rata, umirovljeni general Ljubo Ćesić Rojs ponovno je prozvao njezine planere i nazvao akciju „propasti” koja je, kako tvrdi, pokrenuta bez znanja predsjednika Franje Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška.
Operacija Una počela je 18. rujna 1995. na području hrvatskog Pounja, a trajala je manje od 48 sati. U prijelazu preko Une i Save sudjelovalo je oko 1 500 pripadnika Hrvatske vojske – pripadnici zbornih područja Zagreb i Bjelovar, gardijske brigade „Tigrovi” i „Gromovi”, te zrakoplovstvo i mornarica. Poginulo je 50 hrvatskih vojnika, a oko 180 ih je ranjeno; najteže gubitke pretrpjela je 2. gardijska brigada „Gromovi” s 26 poginulih i oko 100 ranjenih.
„To je operacija propast, nju je trebalo nazvati ne Una nego Propast. Izginulo nam je puno ljudi”, kaže Rojs, ocjenjujući da se u takvu akciju uopće nije smjelo krenuti. Ističe da su „veliki planeri” u Glavnom stožeru HTV-a htjeli impresionirati vrhovništvo nakon uspješno izvedenih operacija Bljesak i Oluja, a pritom nisu sagledali stvarnu situaciju na terenu.
Prema Rojsu, tadašnji načelnik Glavnog stožera Zvonimir Červenko otišao je u Dubrovnik uoči potpisivanja zapovijedi, dok je nalog potpisao general Vlado Vrbanac, koji je poslije umirovljen. „Podvalili su Vrbancu”, tvrdi Rojs i dodaje da nitko drugi nije snosio odgovornost za promašenu akciju.
General također proziva „grupaciju oko Mate Granića” zbog, kako kaže, rada iza leđa državnom vrhu, uspoređujući je s nastojanjima da se prije Oluje odustane od napada. „Srećom, Tuđman i Šušak tada ga nisu poslušali”, prisjeća se.
Govoreći o Oluji, Rojs podsjeća da je tajnost bila ključ uspjeha: „Nitko u Glavnom stožeru nije znao za naše aktivnosti na južnom bojištu. Već sljedeće jutro u deset bili smo na kninskoj tvrđavi.” Kao zapovjednika tada navodi generala Antu Gotovinu, pod čijim je vodstvom, ističe, bilo gotovo 24 000 vojnika.
Za razliku od Oluje, Una je, zaključuje, primjer kako nestrateško planiranje i političke igre mogu skupo stajati: „Izginuli su ljudi za ništa. Žao mi je svakog poginulog – to su junaci Domovinskog rata – ali operacija je bila najveća glupost koju smo napravili.”
