Čini se da se linija razdvajanja između muških i ženskih plaća pomiče sporije nego kalendarski listovi. Prema najnovijoj analizi servisa MojaPlaća, prosječna neto plaća muškaraca u Hrvatskoj iznosi oko 1 600 eura, dok žene dobivaju približno 1 400 eura – 13 % manje.
• Jaz se smanjuje, ali ne nestaje: na jednakim radnim mjestima razlika pada na 7 %. • Tekući sektor oblikuje zaradu: u tehnologiji i razvoju žene zarađuju 20 % manje, a u prodaji i uslugama 18 %. Suprotno trendu, u automobilskoj industriji žene imaju prosjek 5 % viši od kolega, dok u telekomunikacijama prednost iznosi 3 %. • Početak karijere najravnopravniji: zaposlenici s manje od godinu iskustva bilježe 8 % razlike. Nakon pet godina jaz skače na 15 %, odražavajući teret prekida karijere i nejednaku podjelu obiteljskih obveza. • Stakleni strop i dalje tvrd: i u vrhu hijerarhije žene primaju oko 15 % manje od muškaraca. • Vlasništvo tvrtke utječe na isplate: državna uprava bilježi najmanji razmak (4 %), dok je u privatnim stranim kompanijama 15 %, a u domaćim privatnim tvrtkama 13 %.
Uz strukturne razlike – poput veće koncentracije žena u slabije plaćenim sektorima – svoju ulogu imaju i društveni stereotipi te tzv. „kazna majčinstva“. Roditelji, posebice majke, češće pauziraju karijeru i sporije napreduju, što se nakon nekoliko godina pretvara u osjetnu financijsku razliku.
Europska unija pokušava pritisnuti kočnicu na nejednakost uvođenjem Direktive o transparentnosti plaća. Poslodavci će morati objavljivati raspone plaća i ukloniti zabrane razgovora o primanjima, što bi zaposlenicima trebalo olakšati otkrivanje i osporavanje diskriminacije.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da samo zakonski propisi neće biti dovoljni: potrebno je i proaktivno poticanje žena prema STEM zanimanjima, sustavna podrška pri povratku s rodiljnog dopusta te, ne manje važno, kultura u kojoj pregovaranje o plaći nije povlastica – nego pravo svih zaposlenih.