Sve veći broj učenika s teškoćama trebao bi od jeseni dobiti pomoćnika u nastavi, no školama i roditeljima kronično nedostaje kvalificiranog kadra. Procjenjuje se da u sustavu radi oko 6 000 pomoćnika, dok je učenika koji trebaju podršku oko 10 000.
Glavni razlog odlaska iz sustava su skromne plaće – od 700 do 900 eura neto. Mnogi kandidati zato biraju bolje plaćene poslove, a roditelji sve češće sami nude dodatnih 300 do 400 eura kako bi zadržali osobu koja „klikne” s djetetom. Na društvenim mrežama tako se oglašava pomoćnik za 15-godišnjaka koji kreće u prvi razred srednje škole uz napomenu da roditelji osiguravaju doplatu.
„To traje duže vrijeme, roditelji plaćaju dodatno da bi zadržali čovjeka i da mu se isplati taj posao raditi”, kaže Suzana Rešetar, predsjednica Udruge Sjena, ističući da ljudi postaju očajni jer im je važno pronaći osobu koja odgovara djetetovim potrebama.
Rešetar posebno kritizira odluku ministra obrazovanja Radovana Fuchsa prema kojoj u posebnim razredima smije raditi samo jedan, iznimno dva pomoćnika uz učiteljicu: „Takvu odluku može donijeti samo netko tko nikad nije vidio osobu s posebnim potrebama.”
Natječaji su još otvoreni pa će se tek nakon početka školske godine znati koliko je djece ostalo bez asistencije. Problem je i to što ne postoji jedinstvena baza podataka o pomoćnicima, upozorava Nataša Pavičić, predsjednica Udruge pomoćnika u nastavi Pun-HR. Kada učenik završi školovanje, pomoćnik ostaje bez radnog mjesta i ponovno traži posao, a sustav ne bilježi njegove vještine ni iskustvo.
Ove se godine prvi put uvodi obvezna edukacija od 250 sati kao uvjet zapošljavanja, no škole mogu privremeno angažirati i kandidate bez završenog programa uz rok za stjecanje kvalifikacije. Pavičić smatra da je vrijeme da se zanimanje uvrsti u Hrvatski kvalifikacijski okvir te razlikuje po koeficijentima, jer „nije isto raditi s jednim, dvoje ili petero djece i s različitim teškoćama”.
Dodatnu zabrinutost izaziva različito tumačenje datuma početka ugovora. Iako je propisom predviđen kontinuitet rada tijekom ljeta, neke škole ugovore počinju 1. rujna, a druge 8. rujna, što pomoćnike prisiljava na tjedan dana prijave na burzu i gubitak naknade. „Pravilnik je išao na to da naš rad bude konstantan, bez prekida, a sad škole to različito tumače”, upozorava Pavičić.
Roditelji i udruge stoga poručuju kako sustav hitno treba jasnija pravila, bolje plaće i stabilnije uvjete rada – u protivnom će najranjiviji učenici i dalje ostajati bez prijeko potrebne podrške.