Roditelji u Hrvatskoj koji izgube dijete prije rođenja i moraju ga pokopati izvan mjesta rođenja, i dalje sami snose troškove prijevoza posmrtnih ostataka ako udaljenost prelazi 50 kilometara. Rupa u propisima, na koju pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter upozorava već šest godina, još nije zatvorena.
Prema dostupnim podacima, u Hrvatskoj se godišnje bilježi između 149 i 164 mrtvorođene djece, pa bi eventualno pokrivanje prijevoza predstavljalo tek simboličan teret za državni proračun. Unatoč tome, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) roditeljima ne priznaje pravo na naknadu jer mrtvorođeno dijete nema OIB i ne može biti osigurano.
Problem je postao vidljiv 2020. kada je majka, nakon poroda mrtvorođenčeta u 33. tjednu, zatražila povrat troškova prijevoza od ginekološke ordinacije udaljene više od 50 kilometara od mjesta pokopa. HZZO ju je odbio uz obrazloženje da dijete nema status osiguranika. Paradoks je da u situacijama kada roditelji odbiju preuzeti tijelo, država pokriva sve troškove na temelju posebnog pravilnika, također bez OIB-a.
Ured pravobraniteljice predložio je još 2020. da se isti model primijeni i kada roditelji preuzmu obvezu pokopa, osobito za obitelji slabijeg imovnog stanja. No Ministarstvo zdravstva, iako „prepoznaje važnost i osjetljivost pitanja”, do danas nije provelo izmjene. Najavljuju tek analizu fiskalnih učinaka.
Iz HZZO-a poručuju da bi prihvaćanje preporuke značilo proširenje prava i na osobe koje nisu obvezno osigurane, što smatraju nespojivim s postojećim sustavom obveznog zdravstvenog osiguranja.
Dok institucije raspravljaju o troškovima, roditelji u jednoj od emocionalno najtežih situacija života ostaju bez financijske podrške države.