Proglašenjem isključivog gospodarskog pojasa (IGP) Italija je službeno proširila svoju nadležnost na dodatnih 12 nautičkih milja u Jadranu, što je na društvenim mrežama dočekano kao kraj stranog krivolova. Posebno se isticalo da albanski koćari više neće moći vaditi plavu ribu pred hrvatskom obalom.
No stručnjaci upozoravaju da euforija nije utemeljena na pravnom okviru Europske unije. „Odmah da razjasnimo, sve proširene jurisdikcije, a to je gospodarski pojas ili pravni derivati gospodarskog pojasa, kao što je bio naš ZERP, zemalja članica EU-a, čine zajedničko ribolovno more. … Komisija je ta koja određuje pravila igre”, objašnjava sugovornik iz ribarskog sektora.
Što se doista mijenja • Teritorijalne vode (12 NM od obale) i dalje su rezervirane isključivo za plovila pod zastavom dotične države. • IGP-ovi država članica ulaze u skupno „europsko more”, pa pravo izlova regulira Bruxelles, a ne Rim ili Zagreb pojedinačno. • Flote iz trećih zemalja, poput Albanije, formalno gube pristup zoni pod talijanskom jurisdikcijom, no već su godinama ograničene kontrolama i satelitskim nadzorom.
Zelene mjere veći su teret Ribari tvrde da im veći problem od stranih koćara predstavljaju sve strože europske klimatske i okolišne mjere – od smanjenih godišnjih kvota srdele i inćuna do zabrana određenih vrsta mreža. Uz visoke cijene goriva, mnogi su prisiljeni skratiti izlaske ili prodati brodove.
„Papir trpi svašta, a društvene mreže još i više”, ironično komentira jedan zadarski vlasnik plivarice, podsjećajući da je i hrvatski ZERP svojedobno proglašen „spasonosnim”, a ulov se unatoč tome posljednjih godina smanjio.
Zaključno, rimska se odluka u praksi najviše osjeti na kartama pomorskih pilota, dok će stvarni pritisak na riblji fond i dalje ovisiti o europskim kvotama, kontrolama i – vremenu na Jadranu.