Više od stoljeća nafta je bila gospodarski metronom planeta, no tehnološka tranzicija prema električnoj mobilnosti, obnovljivoj energiji i „fizičkoj umjetnoj inteligenciji” otvara novo poglavlje u kojem metali rijetkih zemalja preuzimaju glavnu ulogu.
Najvažniji „vitamini” nove industrije Riječ je o skupini od 17 elemenata bez kojih nema snažnih magneta, a bez magneta nema motora električnih vozila, generatora vjetroturbina, robota, bespilotnih letjelica ni naprednih vojnih sustava. Već osamdesetih godina Deng Xiaoping je upozorio: „Bliski istok ima naftu, ali Kina ima rijetke zemljane metale.” Četiri desetljeća poslije ta se rečenica pretvorila u geopolitičku činjenicu.
Statistički monopol Pekinga
• Proizvodnja oksida: oko 90 % neodimija i praseodimija te gotovo 100 % teških elemenata poput disprozija i terbija dolazi iz Kine.
• Prerada i rafiniranje: Peking kontrolira približno 87 % globalnih kapaciteta.
• Gotovi magneti: oko 89 % svjetske ponude.
• Rezerve: gotovo polovica potvrđenih zaliha nalazi se na kineskom tlu.
Za razliku od nafte, ove sirovine zahtijevaju ekološki rizičnu i tehnološki složenu preradu. Kina je desetljećima prihvaćala visoke okolišne troškove i nisku profitabilnost kako bi preuzela čitav opskrbni lanac – od rudnika do gotovog magneta – i danas ga koristi kao stratešku polugu, uvodeći strože izvozne dozvole.
Skok potražnje potiču EV-i i robotika Na stručnom skupu REMM&M u Torontu analitičar Bank of America Lawson Winder prognozirao je da će potražnja za neodimijskim magnetima do 2035. rasti oko 9 % godišnje, a u robotici gotovo 30 % godišnje. Jordi Visser iz 22V Research upozorava da se razvoj „fizičke AI” – robota, senzora i autonomnih sustava – oslanja na litij, kobalt, grafit i upravo metale rijetkih zemalja „u kojima Kina dominira”.
Europa i SAD suočeni su s dvostrukim problemom: nemaju dovoljno rudnika ni postrojenja za preradu, a izgradnja kapaciteta traje desetljećima. U međuvremenu nafta ostaje gospodarski amortizer, ali njezina je uloga sve više reaktivna, dok rijetki metali postaju proaktivni alat za određivanje tehnoloških pobjednika 21. stoljeća.
Tko kontrolira lantan, neodimij ili terbij, drži poluge buduće industrije – i upravo tu pol poziciju danas čvrsto zauzima Peking.