Riječkom tržnicom ovih je dana zavladala tišina kakva ondje rijetko nastupa. Umjesto šarenih glavica salate i blistavih rotkvica, na štandu na kojem je više od tri desetljeća stajala Marija Ušljebrka sada gore svijeće i cvjeta cvijeće.
Ušljebrka – kupcima poznata kao teta Marica, teta Mara ili jednostavno Mare – posljednji je put robu iz vlastitog vrta izložila 18. travnja. Taj je dan, prisjećaju se kolege, još jednom podijelila prepoznatljiv osmijeh „koji zagrije i najhladniji dan i najhladnije srce”. Nedugo zatim preminula je, ostavivši iza sebe prazninu koju posjetitelji riječkog placa teško mogu opisati.
Na mjestu gdje je „skoro svaki dan bila tu”, njezine su kćeri Martina, Tamara i Sandra postavile uokvirenu poruku kojom zahvaljuju svima koji su kupovali kod njihove majke. „Bilo sunce, kiša, vijavica, bura ili jugo, nije joj bilo važno”, stoji u poruci, uz poziv prolaznicima da zastanu, pomole se i zapale svijeću „da joj osvijetlimo put dalje”.
Marija Ušljebrka godinama je obitelji osiguravala kruh vlastitim rukama i vedrinom. Svim je naraštajima ponavljala rečenicu koja se prenosi među riječkim kumicama: „Ne treba u životu imati samo grablje, treba imati i vile” – podsjetnik da uz rad treba i hrabro krčiti nove puteve.
Tržnica je ovoga tjedna izgubila jedno od svojih najsvjetlijih lica, ali, kako stoji u oproštajnoj poruci, „dokle god je nas koji je volimo, o njoj će se pričati – s ljubavlju i ponosom pamtiti”.