Živio Pust! Usklik koji ovih dana odzvanja riječkim ulicama ima gotovo šest stoljeća dugu povijest, svjedoče bilješke prikupljene u monografiji Turističke zajednice grada Rijeke iz 2013. godine.
Najstariji pisani trag vodi u 1. ožujka 1449.
Toga je dana gradsko vijeće, prema zapisu notara Antuna de Reno de Mutine, zabranilo maskiranje. Tko bi lice prekrio maskom ili bilo čime što ga čini neprepoznatljivim, riskirao je drakonsku kaznu – odsijecanje ruke ili mjesec dana zatvora. Jedini izuzetak bili su uzvanici plemićkog maskiranog plesa u Kaštelu.
Stoljeće poslije – nova zabrana
Godine 1546. vlasti su se ponovo uhvatile "neugodnih" karnevalskih navada. Ovaj put meta je bilo gađanje krabulja narančama i prljavim predmetima, praksa koja je, sudeći po uredbi, natjerala gradske moćnike da posegnu za novim restrikcijama.
Ni crkvene redove nije zaobišao karnevalski zov. Zapis iz tog razdoblja navodi kako „redovniki i žakni gredu u krabunose, u tance, kola i norije, ča je veliki škandal ljudstva pa se to zabranjuje i proglašuje đavolskim djelom”. Unatoč prijetnjama, klerici su očito, barem povremeno, popuštali pred veselim maskiranim društvom.
Mesopusni susreti na Koblerovom trgu
U staroj Rijeci postojao je običaj da se tijekom mesopusta prijateljske obitelji okupe na Koblerovom trgu, provedu nekoliko sati u plesu, pjesmi i – kako ističe kronika – pomno čuvanom, tvrdoglavom očuvanju identiteta. Tradicija otpora sažeta je u lokalnoj maksimi: „Krepat, ma ne molat!”.
Od srednjovjekovnih zabrana do današnjeg spektakla
Iako su se gradske i crkvene vlasti nekada trudile ukrotiti „peto godišnje doba“, riječka je maska preživjela ratove, zabrane i siromaštvo. Danas je Riječki karneval upisan među najpoznatije svjetske povorke, potvrđujući kako je prkos iz 15. stoljeća izrastao u turističku i kulturnu perjanicu grada.
Živio Pust – i idućih 600 godina.