Najstariji arhitektonski spomenik u Rijeci – Rimski luk, poznat i kao Stara vrata – nakon petogodišnje obnove osvanuo je u novom ruhu. Umjesto očekivanog „povratka staroj slavi”, građane je dočekala struktura uočljivo presvučena cementnom masom, što je pokrenulo val negodovanja i optužbi za uništavanje povijesne baštine.
Lista za Rijeku među prvima je oštro kritizirala zahvat, upozorivši kako je „najvrjedniji povijesni lokalitet u gradu završio – premazan cementom” i ocijenila da takva intervencija predstavlja „ozbiljnu devastaciju”.
Sličan ton zauzeo je i zamjenik gradonačelnice Vedran Vivoda, ujedno profesor povijesti. „Ovo je dokaz postojanja antičke Tarsatike i početak urbanog identiteta Rijeke, a sada ga gledamo uklopljenog u vidljivu masu betona, bez jasnog arhitektonskog, povijesnog ili interpretacijskog smisla”, istaknuo je Vivoda.
Dok dio javnosti traži odgovore, Ministarstvo kulture i medija jučer je stalo u obranu izvedenih radova. U priopćenju ministrice Nine Obuljen Koržinek navodi se da su „prozivke i istupi u medijima temeljem neprovjerenih, netočnih i nestručnih informacija stvorili neugodnu atmosferu među stručnjacima”. Ministrica poručuje kako je radove izvodio Hrvatski restauratorski zavod u suradnji s Područnim konzervatorskim uredom Rijeka, te da je sve izvedeno „u skladu s načelima konzervatorsko-restauratorske struke uz primjenu tehnologije i materijala nužnih za očuvanje spomeničkih svojstava i zaštitu od vremenskih utjecaja i potresa”.
Sukob stavova – od ocjena „devastacije” do tvrdnje da je riječ o stručno provedenoj zaštiti – otvara novo pitanje: kako balansirati između nužne konzervatorske intervencije i očuvanja vizualnog identiteta 1 800 godina starog simbola Rijeke. Hoće li stručna objašnjenja stišati buru ili će Rimski luk ostati točka prijepora, zasad ostaje otvoreno.