Poznati bloger, gastronomski stručnjak i putopisac Domagoj Jakopović Ribafish u emotivnom je podcast-razgovoru opisao kako je nakon tragičnog gubitka dvanaestogodišnjega sina Roka pronašao snagu za pokretanje jednog od najosebujnijih humanitarno-sportskih pothvata u Hrvatskoj.
Ribafish otvoreno priznaje da je neposredno nakon nesreće dotaknuo dno. „Vrtjele su mi se najgore stvari po glavi… Milijarde tih nekih sebičnih, ego-trip pitanja na koja nema odgovora”, ispričao je. U jednom je trenutku, kaže, pod utjecajem očaja iskoristio ušteđevinu za Rokovo školovanje, otputovao na Zanzibar i ondje se suočio s mislima o samoubojstvu. „Htio sam se ubiti. Probao sam, nisam uspio. Sjeo sam i počeo pisati knjigu o najljepšim plažama i našim putovanjima.”
Na tom je mjestu niknula ideja da ispuni zajednički san – posjetiti svih 50 nastanjenih hrvatskih otoka. Zamislio je plivački poduhvat od Dubrovnika do slovenskoga rta, pri čemu bi morem povezivao otoke, a na svakom od njih okupljao djecu i roditelje u igri, edukaciji i čišćenju plaža.
Projekt „RokOtok”, a kasnije i „Rok Poluotok”, u šest je godina privukao otprilike 8000 djece i jednako toliko odraslih. Ribafish priznaje da put nije bio ravan: naišao je na birokratske prepreke, nerazumijevanje, pa čak i zabrane plivanja, a tijekom jednog dijela rute pukla mu je tetiva bicepsa. Ipak, naglašava kako ga je svaki dječji doček motivirao da nastavi. „Kad savladaš neku udaljenost za koju se pitaš zašto bi je itko plivao, shvatiš da postoji viši cilj.”
Cilj nije bilo samo sportsko postignuće, nego promicanje aktivnog djetinjstva, zajedništva i brige za okoliš. Djeca su sudjelovala u akcijama čišćenja plaža, a Ribafish se nada da je bar deset posto mališana trajno usvojilo te vrijednosti.
Domagoj Jakopović Ribafish danas se nastavlja boriti, kaže, svojim „malim koracima” – ali iza tih koraka ostaje morski trag dug više od tisuću kilometara i poruka da se i iz najdublje boli može roditi nada za cijelu zajednicu.