Film „Riba zvana Wanda” iz 1988. godine i dalje slovi kao jedna od najupečatljivijih komedija osamdesetih. Režirao ga je Charles Crichton, a scenarij je napisao zajedno s „montipajtonovcem” Johnom Cleeseom. Upravo je taj spoj britanskog i američkog humora, potkrijepljen "screwball" i "slapstick" elementima, zaslužan za dugovječnu popularnost filma.
Najveće individualno priznanje dobio je Kevin Kline: za ulogu nestrpljivog pljačkaša Otta osvojio je Oscara, rijetko dodijeljen glumcu u komediji. Film je također bio nominiran za Oscara u kategorijama najbolje režije i originalnog scenarija.
Priča započinje pljačkom dijamanata. Englez George (Tom Georgeson) okuplja šarolitu ekipu lopova: svoju ljubavnicu Wandu (Jamie Lee Curtis), njezina navodnog brata Otta (Kline) i mucavog ljubitelja životinja Kena (Michael Palin). Otto i Wanda, zapravo ljubavnici, odaju Georgea policiji ne bi li zadržali sav plijen. Problem je što su dragulji skriveni, a jedini trag vodi do ključa sefa—sakrivenog u akvariju među ribama, uključujući onu nazvanu Wanda.
Zavrzlame počinju kada Wanda odluči zavesti Georgeova odvjetnika Archieja (John Cleese) kako bi doznala gdje su dijamanti preseljeni, što izaziva Ottovu ljubomoru. Film se tada pretvara u vrtlog preokreta, blefova i slapstick situacija: od upada u spavaću sobu baš kad se ljubavnici spremaju nazdraviti šampanjcem, preko sudskog lapsusa u kojem Archie slučajno izgovara Wandino ime, do antologijske scene u kojoj Otto Kenu stavlja pomfrit u nos i pred njim proždire tropske ribice ne bi li ga natjerao da progovori.
Usput se nemilosrdno ruga britanskoj uljudnosti i američkoj bahatosti. „Volim pljačkati Engleze, tako su uljudni”, podrugljivo kaže Otto, dok ga ostali više puta nazivaju „glupim Amerikancem”. Film, premda crnohumoran i sve samo ne politički korektan, ostaje gotovo savršen omjer britanske satirične oštrine i američke drskosti.
Tri i pol desetljeća nakon premijere, „Riba zvana Wanda” i dalje nudi „fish and chips” doživljaj komedije: brz tempo, precizan timing i glumačku postavu koja na svim planovima pogađa metu – bilo da se radi o dijamantima, taštini ili žanrovskom humoru koji ne stari.