Hrvatska je ovog ljeta požela više od milijun tona pšenice – oko 200.000 tona više nego lani – zahvaljujući prosječnom prinosu od sedam tona po hektaru i četiri posto većim zasijanim površinama. No, unatoč izdašnom uroda, ratari opet broje minuse.
Kontrola kvalitete pokazuje da je žitarica slabija nego prošle godine: prema podacima laboratorijske kuće Inspecto, treća i četvrta klasa čine čak 70 % uroda, dok je premium i prva klasa zastupljena sa svega 6 %. „Četvrta klasa ima svoje tržište, ona je prihvatljiva”, kaže direktor Ante Nevistić, no priznaje da su prosječni proteini 11,3 %, a vlaga oko 11 %.
Na tržištu cijena stoji, zarade nema
Cijena pšenice na francuskoj burzi kreće se oko 200 eura po toni, ali domaćim se proizvođačima za treću klasu nudi tek 160 eura. Direktorica Žitozajednice Nada Barišić ističe kako je to „na prošlogodišnjoj razini” te dodaje da je „u takvim okolnostima to – to”. Ratar i član Upravnog odbora Hrvatske poljoprivredne komore Matija Brlošić smatra ponude primjerom nepoštene trgovačke prakse: „Ako je na francuskoj burzi ona 200 eura po toni, zašto nije tolika i kod nas?”
Prema njegovim riječima, proizvođači pšenicu uglavnom „zadužuju” – predaju je unaprijed, a kad otplate dugove, „ništa ne ostane”. Sve češće se čuje savjet: ne sijati.
Višak od 700.000 tona odlazi u izvoz
Hrvatskoj je za vlastite potrebe dovoljno približno 300.000 tona pšenice, pa se višak – trenutačno veći od 700.000 tona – tradicionalno plasira u Italiju. Barišić procjenjuje da će izvoz i ove godine biti „relativno uspješan”, a skladišnih kapaciteta trenutačno ima dovoljno.
Raste uvoz kruha i peciva
Paralelno s rekordnim rodom, uvoz pekarskih proizvoda godišnje raste oko 15 %. Lani je u zemlju ušlo više od 115.000 tona kruha, peciva i slastica, vrijednih 345 milijuna eura – više nego ukupna vrijednost izvoza pšenice i kukuruza zajedno. „Pitanje je dokud će to tržište ići da ne ugrozi domaću proizvodnju”, upozorava Barišić.
Disbalans između velike proizvodnje sirovine i sve manjeg domaćeg mlinsko-pekarskog sektora tako se nastavlja: Hrvatska izvozi jeftino zrno, a uvozi skupe gotove proizvode, dok ratari ostaju bez profita unatoč rekordnom uroda.