Tisuće ljudi iz svih krajeva zemlje jutros je ispunilo ulice Vukovara, sudjelujući u Koloni sjećanja dugoj 15 kilometara. Usprkos oštroj hladnoći, procesija je bila jedna od najbrojnijih dosad, a sudionici su šutnjom i molitvom odali počast poginulima u obrani grada heroja.
„Svaki bi Hrvat trebao barem jednom u životu doći u Vukovar. Što je muslimanima hadž, to bi našim ljudima trebao biti mimohod sjećanja, sveta stvar”, rekao je Zlatko Mustapić (59) iz Opuzena, ratni dragovoljac i direktor festivala Melodije hrvatskog juga – Opuzen. Mustapić je rat proveo u policijskim postrojbama, a danas radi u opuzenskom komunalnom poduzeću i vodi najstariji dalmatinski festival zabavne glazbe.
Vukovarski mir danas su prekinule rijeke ljudi različitih generacija. Među njima su i dvije 21-godišnje Osječanke, medicinska sestra Lorena Geršić i atletičarka Lorena Faktor. Ogrnute hrvatskim zastavama, obje su došle pokloniti se žrtvama čije su priče slušale od roditelja i djedova. „Ništa mi nije teško kad pogledam Memorijalnu bolnicu i prisjetim se kako su radili pod granatama”, kaže Geršić, koja je u Vukovar došla izravno nakon noćne smjene u osječkoj bolnici.
Svoje ratne uspomene u tišini su prohodali i veterani poput Mate Iliševića (67) iz Županje, nekadašnjeg srednjoprugaškog prvaka Jugoslavije. „Četiri i pol godine proveo sam na slavonskom ratištu. Ne ponovilo se”, poručuje danas umirovljeni natporučnik koji naizmjence pohodi komemoracije u Vukovaru i Škabrnji.
Iz Komiže je stigao i Mile Mardešić (49), dragovoljac koji je kao topnik sudjelovao u akcijama Bljesak i Oluja. „Kad si mlad, daješ najbolje od sebe bez ikakve računice. Danas, kad pogledam unatrag, beskrajno sam ponosan i uvijek ću dolaziti u Vukovar”, kaže ovaj otkupni referent u ribarstvu i član DVD-a Komiža.
Dok su se kolone polako spuštale prema Memorijalnom groblju, nitko se nije žalio na umor, a priče ratnika i mladih jedinstveno su se stapale u tiho obećanje – da se tragedija Vukovara nikada ne zaboravi.