Josip Esterajher, ratni glavni urednik Hrvatskog radija Vukovar, oživio je sjećanja na dramatične mjesece 1991. u podcastu povjesničara Borne Marinića „Gdje si bio ’91?”. Tadašnji 25-godišnjak prisebno je opisao tandem koji je svesrdno izvještavao iz razrušenog grada – sebe i legendarnog reportera Sinišu Glavaševića.
„Bili smo potpuno različiti i to je bilo dobro. Znali smo imati konflikte – on je bio lepršav, dušu je dao za razgovor s ljudima”, prisjetio se Esterajher, ističući da je Glavašević zbog te karizme prirodno postao urednik. U toj ulozi, uz Vesnu Vuković i Alemku Mirković, svakodnevno je slao glas iz Vukovara ostatku Hrvatske.
Izvještavanje pod granatama
Dvojac je, kaže, promijenio „šest–sedam automobila” – svako bi vozilo ubrzo bilo razneseno. Rute su vodile do zapovjedništva, bolnice, Borova naselja pa natrag u podrum radija. „U mirnijoj fazi obilazili smo punktove i razgovarali s ljudima da dobijemo pravu sliku”, dodao je.
Susreti sa stranim novinarima razotkrivali su predrasude. Talijanskog reportera, sklonog očuvanju Jugoslavije, upozorili su na nadolaznu vatru. „Nije nam vjerovao pa je otišao u hotel. Kad je počelo granatiranje, vratio se i pitali smo ga – ako nije strašno, zašto si došao?”, prepričao je.
Šok nakon pogibije Blage Zadre
Pad Blage Zadre, zapovjednika Trpinjske ceste, doživio je kao težak udarac: „Ako je netko bio moralni autoritet i nositelj obrane, to je bio on. Njegova prisutnost davala je snagu i vjeru u opstanak.” Vijest su, dodaje, nekoliko dana skrivali od javnosti da bi očuvali moral.
Bijeg preko Vuke i Glavaševićeva sudbina
Dogovor je bio da se 17. studenoga probiju do Vinkovaca. Esterajher je uspio preplivati Vuku, dok je Glavašević ostao. „Bio sam uvjeren da će doći, tako mi je rekao.” Kasnije je doznao da su Sinišu i tehničara Branka izveli iz autobusa; Glavašević je smaknut na Ovčari.
Snaga riječi u ratnom mraku
Najpotresnije uspomene vežu se uz Glavaševićeva pisma i bilježnice. Esterajher ih je prvi slušao u podrumu radija: „To su neka od najljepših hrvatskih ratnih pisama, duboko proživljena, pisana u posljednjim danima.” Ta su svjedočanstva, kaže, obišla cijelu Hrvatsku i trajno obilježila kolektivno sjećanje na Vukovar.
Trideset tri godine poslije, ispovijest Josipa Esterajhera podsjeća da su mikrofon, riječ i hrabrost bili jednako važni kao puška – a da su ljudi poput Siniše Glavaševića platili najskuplju cijenu da bi istina izišla na svjetlo.