Sve glasnije negodovanje slavonskih i baranjskih ratara zbog urušenih poljskih lenija i neprohodnih putova preraslo je u otvoren zahtjev za revizijom državnog novca.
Prema Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, prihodi od zakupa oranica u vlasništvu Republike Hrvatske raspoređuju se tako da 50 % ide općinama i gradovima, a po 25 % državi i županijama. Novac je strogo namijenjen katastarskim izmjerama, navodnjavanju, odvodnji, uređenju seoskih cesta i sličnim zahvatima – no na terenu se, tvrde poljoprivrednici, vidi tek zapuštena infrastruktura.
„Sve su češći pozivi ratara nezadovoljnih, primjerice, neuređenim poljskim lenijama i pristupnim putovima njihovim obradivim površinama… Sredstva se slijevaju u proračun, ali se koriste za nešto drugo”, upozorava Petar Pranjić, predsjednik Odbora za ratarstvo Hrvatske poljoprivredne komore. Njegovo obiteljsko gospodarstvo, navodi, samo za zakup i komunalnu naknadu godišnje izdvaja između 15 000 i 20 000 eura, „a zauzvrat ne dobiju gotovo ništa”.
Pranjić procjenjuje da se od svake tisuće eura zakupa pola tisuće zadržava lokalna samouprava, dok ostatak dijele država i županije. „Lijepo je kada se u ruralni razvoj ulaže u kulturno-umjetnička društva, ali ruralni razvoj znači i ulaganje u primarnu poljoprivrednu proizvodnju”, poručuje.
Zbog toga Komora planira od Ministarstva poljoprivrede zatražiti hitan nadzor trošenja tih sredstava te sazivanje koordinacije načelnika i gradonačelnika. Pranjić predlaže i osnivanje općinskih odbora za poljoprivredu koji bi pratili tok namjenskog novca. Ako se pokaže da općine novac ne troše u zakonskom roku i svrhu, sredstva bi se trebala vratiti u državni proračun – ili, kako slikovito kaže Pranjić, „napraviti reviziju poput one u Hrvatskom skijaškom savezu”.
Nezadovoljstvo, tvrdi, nije ograničeno samo na Slavoniju i Baranju, nego se pojavljuje diljem zemlje. „Iznimke su rijetkost, a ako se i dogodi da se neke lenije i putovi nasipavaju, u pravilu to znači da je na kraju zemlja neke važne osobe”, zaključuje.
Hoće li najavljene kontrole natjerati lokalne vlasti da novac od zakupa konačno ulože u poljske putove i kanale, poljoprivrednici čekaju s velikom dozom skepse – ali i odlučni da ovaj put ne odustanu od zahtjeva.