Na popularnom forumu Reddit osvanuo je upit koji je neočekivano prerastao u veliku društvenu debatu: mogu li stanovi biti „ubojice” nataliteta u Hrvatskoj? Autor objave usporedio je gradove u plusu – Solin, Sinj i Metković – s prevladavajućim obiteljskim kućama i zapitao se ograničava li život u dvosobnom stanu od 50-ak kvadrata odluku o većem broju djece.
Reakcije su bile brze i žestoke. Jedan je korisnik ironično primijetio: „Naravno, stanovi su ubojice djece, a ne činjenica da ljudi s 30 plus još žive s roditeljima jer s prosječnom plaćom mogu priuštiti svega pola kvadrata stambene jedinice.” Drugi je krivnju prebacio na rast troškova: „Ubojice demografije su inflacija, male plaće, visoke cijene proizvoda, usluga i nekretnina.”
Suprotno tomu, dio sudionika podsjetio je da bogatstvo ne jamči više djece. „Najveće demografske poteškoće imaju najbogatije države… više djece je bilo prije sto godina, kad je vladalo siromaštvo”, podsjetio je jedan forumaš.
Ipak, pojedinci su priznali da bi im kvadrati mogli promijeniti planove. „Da živim u kući, vjerujem da bih ženu nagovorio na treće dijete. Ovako to ne dolazi u obzir”, napisao je jedan ispitanik, dodajući da njegovi prijatelji s dvorištem uglavnom imaju brojniju obitelj.
Tema je otvorila i širu kritiku društveno-ekonomskog okvira. „Najveći ubojica demografije je činjenica da ljudi rade osam sati dnevno… Drugi je hiperkompetitivno konzumerističko društvo u kojem je važnije pokazati mercedes nego imati djecu”, ustvrdio je jedan korisnik, optužujući kapitalizam za pad nataliteta. U raspravu se uključio i sugovornik koji je podsjetio kako su ljudi nekad radili i više, ali na vlastitim poljima, gdje je „djeca mogla biti radna snaga”.
Drugi pak smatraju da kvadratura ne rješava temeljni problem: želju za roditeljstvom. „Definitivno nisu stanovi krivi; problem je što ljudi ne žele djecu i nikakva kuća to neće promijeniti”, stoji u jednom komentaru. Slično razmišlja i korisnik koji tvrdi da je veza između manjeg prostora i manjeg broja djece samo odraz životnih prioriteta: oni koji teže slobodi i hobijima biraju stan, a tradicionalnije obitelji kuću.
Rasprava je završila starom uzrečicom: „Gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna.” I dok se sugovornici nisu usuglasili je li rješenje veća kvadratura ili veća plaća, jasno je da stambena politika, ekonomske prilike i osobni sustav vrijednosti ostaju nerazdvojni u priči o budućoj hrvatskoj demografiji.