Europska komisija u Bruxellesu razmatra prijedlog uredbe koja bi zajamčila tehnološkim platformama pravo – i obvezu – automatskog skeniranja svih fotografija, videa, poveznica i drugih sadržaja koje građani razmjenjuju preko servisa poput WhatsAppa, Vibera ili Telegrama. Cilj je brže otkrivanje i prijavljivanje osjetljivih materijala državnim službama, no kritičari tvrde da bi prijedlog otvorio vrata neviđenom nadzoru.
„Ovo je jedan iznimno zabrinjavajući prijedlog, već dugo nismo imali ovakvo zadiranje u privatnost kao što imamo sada”, rekao je komunikacijski stručnjak Marko Rakar, istaknuvši da dokument predviđa skeniranje svake privatne poruke u Europskoj uniji.
• Tko je za, a tko protiv?
Podršku inicijativi zasad daju Bugarska, Danska, Francuska, Portugal, Španjolska – i Hrvatska. Oštro joj se protive Austrija, Nizozemska i Poljska, dok su druge članice neodlučne. Ishod bi mogao ovisiti o Njemačkoj, čiji ustav strogo ograničava masovni nadzor.
• Zašto je Hrvatska rekla „da”?
Prema Rakarovim riječima, domaće obavještajne strukture „guraju autoritarne inicijative na apsolutno svim frontovima”, dok političari ne sagledavaju dugoročne posljedice.
• Američko iskustvo: 80 % lažnih uzbuna
Sličan sustav u Sjedinjenim Državama automatski je generirao više od 65 milijuna prijava; čak 80 % pokazalo se netočnim. Većina se odnosila na dobrovoljni sexting maloljetnika ili odraslih, a ne na stvarna kaznena djela, upozorava Rakar.
• Pitanje zaštite podataka
Ako algoritam detektira „sumnjiv” sadržaj, on se prosljeđuje „nadležnim autoritetima” koje nitko precizno ne definira. Stručnjak se pita tko jamči da privatne fotografije neće završiti na nezaštićenom računalu službenika ili u pogrešnim rukama.
• Što je s enkripcijom?
Platforme s end-to-end enkripcijom trenutačno odolijevaju izravnom skeniranju, no Rakar napominje da se sadržaj može dohvatiti kompromitacijom samog uređaja – skupa, ali izvediva metoda ilustrirana zloglasnim softverom Pegasus.
„Orwellovska suluda ideja”, zaključuje Rakar, podsjećajući da europske i nacionalne povelje jamče slobodu od prekomjernog nadzora. „U vrijeme umjetne inteligencije moguće je pratiti svih 3,5 milijuna Hrvata – skupo, ali izvedivo.”
Sljedeći korak je glasovanje ministara unutarnjih poslova država članica. Hoće li Europska unija odobriti najdublji zahvat u privatnost građana još od uvođenja Opće uredbe o zaštiti podataka, ovisit će o političkoj ravnoteži između sigurnosti i temeljnih prava.
