Saborska zastupnica Sanja Radolović upozorila je u raspravi o izmjenama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara da se vrijedna hrvatska baština pretvara u „mrtvi kulturni kapital” zbog dugogodišnjih neriješenih imovinsko-pravnih odnosa i kroničnog manjka konzervatora.
Zastupnica SDP-a navela je primjer stubišta kod Mornaričke crkve u Puli, državnog vlasništva koje čeka obnovu punih deset godina. „Ako država ne može riješiti takav elementarni zahvat, kako onda možemo govoriti o složenim projektima obnove zaštićenih objekata? Kako će država izgraditi 9 000 stanova do 2030. za priuštivo stanovanje, ako jedno stubište nije obnovljeno desetljeće?”, zapitala je.
Posebno alarmantnim smatra stanje nekadašnjih vojnih kompleksa koji, umjesto da postanu pokretači društvenog i gospodarskog razvoja, propadaju zbog zapletenih vlasničkih procedura.
Rad konzervatorskih odjela, kaže, opterećen je stalnim padom broja stručnjaka i sporim izdavanjem dozvola. U Istri jedan odjel pokriva čak 41 jedinicu lokalne samouprave, pa građani za običnu zamjenu vrata u zaštićenim jezgrama čekaju rješenje „minimalno godinu dana”. Rokovi su, dodaje, još nerealniji kada je riječ o energetskim obnovama ili projektima financiranim iz EU fondova: dokumentacija konzervatora stiže daleko nakon što istekne rok za prijavu.
Radolović ističe da se provedba zakona oslanja na pojačan rad konzervatorske službe, ali za to nisu osigurana sredstva. Zauzela se i za bolju komunikaciju Ministarstva kulture s lokalnom samoupravom te s vlasnicima nekretnina. Smatra da bi, umjesto odluke protiv koje nema žalbe, trebalo donositi rješenje o statusu kulturnog dobra kako bi se građanima omogućio pravni lijek.
„Nije opravdano očekivati da će građani barem jednom tjedno pretraživati stranice Ministarstva kulture kako bi provjerili je li njihova nekretnina proglašena kulturnim dobrom”, zaključila je zastupnica i pozvala na sustavne, financijski potkrijepljene promjene koje bi baštinu pretvorile iz troška u razvojni resurs.