Saborska zastupnica SDP-a Sanja Radolović upozorila je da novi Zakon o regionalnom razvoju, koji je Vlada nedavno uputila u saborsku proceduru, „može dodatno produbiti postojeće razlike među hrvatskim regijama”.
Podsjetila je da bruto domaći proizvod po stanovniku u Gradu Zagrebu premašuje prosjek Europske unije, dok su sve ostale hrvatske regije ispod tog prosjeka, a stopa rizika od siromaštva u Panonskoj Hrvatskoj doseže gotovo 30 %. „Ako cijela država zaostaje za EU, a mi se i dalje ravnamo prema unutarnjem prosjeku od 100, tada sustav samo uljepšava stvarnost umjesto da je mijenja”, istaknula je.
Glavni prigovor odnosi se na zadržavanje indeksa razvijenosti kao ključnog kriterija razvrstavanja općina, gradova i županija. Prema Radolović, trenutačni model stvara „pad s litice” jer i minimalna promjena pokazatelja može značiti gubitak statusa, sredstava i razvojnih mogućnosti.
Zastupnica naglašava da indeks ne uzima u obzir troškove pružanja javnih usluga u raspršenim, brdsko-planinskim i otočnim područjima te da proračunski prihodi po stanovniku mogu iskriviti sliku, primjerice u turističkim općinama. Stoga traži da se indeks koristi prvenstveno za određivanje stope sufinanciranja i prioriteta, a ne kao mehanizam isključivanja iz programa.
Radolović je upozorila i na spor ritam korištenja sredstava iz proračuna EU za razdoblje 2021.–2027. „Cijeli gospodarski rast počiva na investicijama u bazene, škole i energetsku obnovu, a imali smo samo jedan natječaj za male poduzetnike iz kojeg još novce nitko vidio nije”, kazala je, ocijenivši da Hrvatska ni nakon 13 godina članstva nije razvila instrumente koji bi potaknuli regionalno gospodarstvo.
Posebno ističe depopulaciju kao najveći strukturni izazov: prema popisu 2021. Hrvatska broji 3 871 833 stanovnika – 413 056 manje nego 2011. „Zakon o regionalnom razvoju bez ozbiljne demografske komponente je kozmetika”, poručila je.
SDP-ova zastupnica stoga traži:
- zaštitne mehanizme pri promjeni skupina razvijenosti,
- veću transparentnost podataka,
- korekcije koje uvažavaju stvarne troškove života i javnih usluga,
- depolitizaciju razvojnih sporazuma.
„Bez toga ovaj zakon može postati instrument produbljivanja razlika, umjesto njihova smanjivanja”, zaključila je Radolović.