Rijeka – Gotovo tri desetljeća nakon završetka Domovinskog rata mnogi se hrvatski branitelji još uvijek svakodnevno nose s posttraumatskim stresnim poremećajem. Da trauma ne bi ostala „zakopana” iza zatvorenih vrata njihovih domova, Zajednica udruga Domovinskog rata Primorsko-goranske županije pokrenula je ciklus radionica pod nazivom „Kako živi moja supruga/suprug i moja obitelj s PTSP-om”.
Program, koji vodi udovica poginulog branitelja Danijela Mihaljević, financiran je s 2 500 eura županijskih sredstava i velikim udjelom volonterskog rada. Tijekom šest susreta – jednom tjedno od početka lipnja – dvadeset oboljelih branitelja i članovi njihovih obitelji razgovarali su s mag. psych. Anom-Marijom Lušičić i spec. klin. psih. Jasminom Kardoš o svakodnevici obilježenoj tjeskobom, nesanicom i osjećajem nerazumijevanja.
„Trauma mijenja način na koji osoba vidi svijet – on odjednom postaje opasno mjesto”, opisuje Kardoš. Ističe da snažna socijalna podrška može ublažiti posljedice bolesti i potaknuti oboljele da ustraju u liječenju. Lušičić naglašava kako je ključno „proaktivno educiranje javnosti i razbijanje stigme” koja, po njezinim riječima, branitelje često prikazuje kao agresivne ili privilegirane, a ne kao ranjivu skupinu kojoj je potrebna pomoć.
Upravo ta podrška pokazala se presudnom za Ivana Gavrića, sudionika radionica: prvi je put, kaže, sa sinom otvoreno razgovarao o ratnim strahotama. „Prolaze desetljeća, ali tek sam sada osjetio olakšanje”, tvrdi. Slično iskustvo bilježi i Ivica Tomić, dopredsjednik UHBDDR-a PGŽ-a, koji je nakon savjeta psihologinja u svoju dnevnu rutinu uveo redovito vježbanje: „Fizički umor pomaže mi vratiti ritam dana i noći.”
Prema procjenama udruga, oko 15 % članstva – stotine ljudi – i dalje se bori s PTSP-om, no mnogi su „nevidljivi” sustavu zbog nedostatka informatičkog znanja, komplicirane administracije ili straha od stigmatizacije. Mihaljević upozorava da problem često zahvaća cijelu obitelj, posebice kada se bolest dodatno ispreplete s teškim onkološkim dijagnozama.
Pozitivni odjeci prvog ciklusa već su otvorili prostor za nastavak. U rujnu Zajednica kreće s novim projektom „Izazovi roditeljstva s djecom odrasle dobi”, ponovno u šest termina i s istim stručnim timom. Financijska konstrukcija još nije zatvorena, ali iz Županije poručuju da će program i iduće godine dobiti potporu kroz proljetni i jesenski ciklus.
Mihaljević zaključuje kako je cilj jednostavan: „Nitko ne smije ostati sam, tužan i odbačen. Razgovor je prvi, ali najvažniji korak.”