Tek pet mjeseci nakon što su Rusija i Iran u Velikoj dvorani Kremlja potpisali sveobuhvatan strateški sporazum, napetosti na Bliskom istoku pokazuju koliko je taj savez krhak.
Početkom tjedna u Moskvu je stigao iranski ministar vanjskih poslova Abas Arakčiji, tražeći konkretnu potporu nakon izraelskog napada na iranski teritorij. Vladimir Putin ga je primio sat vremena, javno osudio izraelsku akciju i najavio „napore u pomoći iranskom narodu”, ali nije precizirao što to znači. Kremlj sada poručuje da su „politička podrška i posredovanje” već dovoljna pomoć – što u Teheranu očito smatraju nedostatnim.
Vojna potpora nije realna opcija za Moskvu. Vojska je vezana za rat u Ukrajini, a izravni sukob s Izraelom bio bi preskup – politički i ekonomski. Pritom Putin pokušava očuvati tek obnovljene veze sa Sjedinjenim Državama: Donald Trump ga ponovno tretira kao relevantnog sugovornika, što Kremlj vidi kao priliku za ublažavanje zapadnih sankcija.
Gubitak Sirije kao upozorenje
Nestanak režima Bašara al-Asada sa sirijske političke scene prošle je godine označio najveći udarac ruskim ambicijama otkako se Moskva vratila u regiju prije deset godina. Ruske baze, uključujući luku Tartus, nekoć su jamčile izravan izlaz na Sredozemlje i moćan utjecaj u regiji. Danas je Asad u moskovskom egzilu, a sirijska zastava nove vlasti vijori nedaleko od Kremlja – simbol ruskog neuspjeha da dugoročno zaštiti ključnog saveznika.
Rusija je zato godinama gradila paralelni most prema Teheranu. Gospodarska razmjena dviju sankcioniranih država ubrzano je rasla, Moskva je postala najveći strani investitor u Iranu, a Teheran je Kremlju isporučivao borbene bespilotne letjelice ključne u ranim fazama rata protiv Ukrajine. Strateški sporazum iz siječnja trebao je okruniti savez – sve dok američki izbori nisu promijenili računicu.
Putinovi tanki konci
Ako želi zadržati utjecaj nad iranskim vodstvom, a pritom sačuvati otvorena vrata u Washington, Putin može ponuditi jedino posredništvo. Pitanje je, međutim, je li njegova mreža na Bliskom istoku još dovoljno snažna. Posljednji događaji bude sumnju u to dokle seže ruska spremnost da stane iza svojih partnera.
U scenariju da iranski režim ipak posrne, povjesničari bi mogli uspoređivati buduću sudbinu iranskih mula s životom obitelji Asad u luksuznim staklenim tornjevima „Moscow Cityja”. Za sada, Kremlj hoda po tankoj liniji: ne želi odbiti Teheran, ali ni uzdrmati krhku naklonost Donalda Trumpa. S obzirom na ograničene vojne i diplomatske resurse, to bi mogla biti najteža partija šaha koju je Vladimir Putin dosad igrao na Bliskom istoku.
