U Aquariumu Pula, jednom od ključnih hrvatskih centara za očuvanje morskih vrsta, ovih se dana užurbano radi na modernizaciji uzgojne jedinice kako bi se tijekom proljeća pokrenuo novi ciklus razmnožavanja strogo zaštićene plemenite periske (Pinna nobilis).
• Što se mijenja?
Postavlja se sustav ventilacije s klima-komorom koji će omogućiti preciznu kontrolu temperature i vlage u cijelom laboratoriju. Ujedno se preuređuje mrijestilište i nadograđuje tzv. dualni sustav, namijenjen istodobnom uzgoju ličinki i njihovom kasnijem prelasku u fazu odrastanja.
• Širi popis kandidatkinja
Uz plemenitu perisku akvarij kreće i u pionirske pokušaje uzgoja drugih školjkaša: dagnji (Mytilus galloprovincialis), Jakovljeve kapice (Pecten jacobaeus) te dubinske periske (Atrina fragilis). U karantenskom dijelu postava već je zabilježeno ispuštanje muških spolnih stanica kod 65 jedinki daganja, prvi pokazatelj da bi se reprodukcijski ciklus mogao pokrenuti i u kontroliranim uvjetima.
• Zašto je to važno?
U Hrvatskoj se ličinke dagnji, kamenica i kapica još uvijek uglavnom „love” u prirodi, a potom premještaju na mrežaste linije. No posljednjih godina uzgajivači sve teže pronalaze dovoljne količine zdravih ličinki. Razlog je višestruk, a stručnjaci kao ključni navode klimatske promjene.
Nekada hranjivima bogat sjeverni Jadran postupno se pretvara u biološki siromašnije, oligotrofno područje. Procjene govore da se primarna produkcija — proizvodnja fitoplanktona kojim se školjkaši hrane — smanjila za oko trećinu. Istodobno se mijenja i sastav planktona; sve češće prevladavaju sitni, hranjivo oskudni fitoflagelati. Posljedica je pad brojnosti i kondicije divljih populacija školjkaša.
• Pogled unaprijed
Stručni tim pulskog akvarija nada se da će modernizirano mrijestilište omogućiti stabilnu proizvodnju ličinki u kontroliranim uvjetima te tako barem djelomično neutralizirati negativne posljedice klimatskih promjena na sjevernom Jadranu. Uspješan uzgoj plemenite periske, simbola Jadrana čija su prirodna staništa desetkovana masovnim pomorom posljednjih godina, bio bi dodatni poticaj za šire programe restauracije ugroženih vrsta.