Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula sinoć je bilo ispunjeno zvucima roženica, mijeha i tambura: Kulturno-umjetničko društvo Uljanik po 27. put priredilo je Večer tradicijske glazbe i plesa.
Voditeljica programa, novinarka Jelena Vitasović, podsjetila je da se sve to priprema mjesecima ranije, a pozdravne riječi uputio je Josip Percan u ime SAKUD-a, istaknuvši važnost očuvanja folklorne baštine.
Prvi taktovi pripali su „Mantinjadi” koju su na maloj i velikoj roženici odsvirali Dorian Jurkota i Zdenko Glavaš. Najmlađi su odmah potom oduševili „Rašpom”, dok su odrasli i mladi članovi zaplesali istarski „Balun” uz mihu Matea Radolovića. Sve tri točke potpisuje koreografkinja Lucija Kancijanić, koja je oblikovala i ostatak Uljanikova programa.
Publika je potom zapljeskala veseloj „Mazurki” u koreografiji Stjepana Celića. Uljanik spada među rijetke istarske ansamble s repertoarom koji obuhvaća gotovo sve hrvatske regije, pa se na pozornici redali moslavački, međimurski i primorski motivi.
• Moslavinu je u tamburaškoj pratnji oblikovao koreograf Milivoj Miljan, uz narodnu pjesmu „Sitna kišo” koju je pripremio Ivan Nikola Jurić. • Najmlađi su zaplesali međimursku „Regicu”, a stariji niz međimurskih plesova u koreografiji Nerine Štajner. • Uslijedila je pjesma „Izašla je zelena naranča”, nakon čega je dvoranom odjeknula energična „Mišnjača” u koreografiji Salka Salihija.
Gosti su dodatno proširili folklorni mozaik:
• Folklorno društvo Pazin donijelo je „Dolenjski valcer i staru polku” (koreograf Cvetko Benazić) te „Dubrovačku poskočicu – linđo” koju je vodio kolovođa Davor Zović, uz lijeričara Luku Škrlja. • KUD Klaruš Maruševec predstavio je zagorske napjeve „Polegala trava detelina” i „Lepo moje cvetice zeleno” u glazbenoj obradi Franje Plantaka i koreografiji Pjerina Hrvaćanina.
Ovogodišnja Večer tradicijske glazbe i plesa još je jednom dokazala snagu zajedništva: od djece koja su tek zakoračila na pozornicu do veterana koji desetljećima čuvaju ritmove i nošnje svojih krajeva. Dok su se posljednji akordi gasili, publika je dvoranu napustila s jasnom porukom – hrvatska folklorna baština u Puli i dalje živi punim plućima.