Politički analitičar Žarko Puhovski u gostovanju na N1 televiziji podsjetio je da se o civilnim žrtvama Oluje počelo govoriti odmah nakon 5. kolovoza 1995., a ne tek smjenom vlasti 2000. godine.
„Tada su svi bili u euforiji velike pobjede, no mi iz Hrvatskog helsinškog odbora odmah smo upozoravali na civile koji su stradali”, rekao je Puhovski, prisjetivši se da je u tim prvim danima u Zagrebu bio jedini član HHO-a dok su iz međunarodne Helsinške federacije, uz pomoć Željke Markić, već krenula prva terenska istraživanja.
Prema njegovim riječima, nakon prolaska vojske u oslobođene krajeve ulazile su skupine pljačkaša uvjerene da su svi Srbi otišli u Srbiju. „U noći bi opljačkali kuće i u panici upucali starce koji su se probudili”, opisao je.
Puhovski je Republiku Srpsku Krajinu nazvao „jednim od najgorih režima po pitanju ljudskih prava na ovim prostorima, uz NDH”, istaknuvši da je to bilo ključno opravdanje za vojnu akciju. „Pravosuđe nije postojalo, policija je bila privatna, škole nisu radile, a ljude su ubijali po selima kako se tko sjetio – i Srbi Srbe”, dodao je.
Svejedno, smatra da se i na 30. obljetnici mora priznati razmjer odlaska i stradanja civila: „Deseci tisuća ljudi napustili su domove. U Petrinji je nekad bilo pola Hrvata, pola Srba; danas je Srba četiri puta manje. Nisu svi koji su otišli bili četnici.” Napomenuo je da je o žrtvama na ovogodišnjem vojnom mimohodu spomenuo jedino Ante Gotovina.
Puhovski upozorava i na ideološki zaokret posljednja tri desetljeća. „Godine ’95. Marko Perković Thompson pjeva ‘Bojnu Čavoglave’ bez ‘Za dom spremni’. Pogledajte snimke. Što se dogodilo da se ideološka okosnica toliko promijenila?” pita se analitičar.
Zaključuje da se o svim žrtvama – bilo onima iz 1945. ili 1995. – mora govoriti istim kriterijem te da pristojno obilježavanje pobjede ne isključuje spomen nevinih stradalih.
